Hrvatska

MIŠLJENJA: Analiza Davora Gjenera: Slovenija je pokazala da ne poštuje načela međunarodnoga prava

Izostala oštrija reakcija diplomacije, upozorava Gjenero.

Piše: Ivan Klarić

Ponašanje Slovenije u arbitražnom postupku veliko je razočaranje. Slovenija se ozbiljno kompromitirala kao članica Europske unije, jer je EU utemeljena na načelu vladavine prava, a slovenski političari, državni službenici i arbitar kojeg su oni izabrali izravno su kršili načela vladavine prava, kaže nam politički analitičar Davor Gjenero.

- Nevjerojatno je da netko tko bi trebao biti „officer of court“ komunicira s jednom stanom u postupku, odaje joj sudske tajne i dogovara se o krivotvorenju dokaznog materijala. Još je nevjerojatnije da slovenska državna službenica, ne pretjerano visoko rangirana, u toj komunikaciji nekoga  tko bi trebao biti „časni sudac“ (honorable judge) oslovljava s ti i s njim razgovara kao s nekim sebi al pari, s kojim komunicira svaki dan (formulacija: Kako doma?, na primjer – umjesto normalnog  pozdrava šatrovački izraz). Nevjerojatno je bilo kad je slovenija izabrala Jerneja Sekolca za arbitra, iako ovaj nije obrazovan kao međunarodni javni pravnik, već se čovjek do sada bavio trgovačkim arbitražama. Ovo za njega izvjesno znači kraj karijere arbitra, jer ga više nitko neće prihvatiti kao neutralnog presuditelja, istiće naš sugovornik.

Gjenero napominje da su u Sloveniji uvjereni da je kraj Sekolčeve arbitarske i građanske karijere jedina cijena koju valja platiti za ovaj skandal, a izostalo je iskreno zgražanje nad tim što su državna službenica i sudac pokušali izigrati načela međunarodnog prava. Time je Slovenija samu sebe definirala kao balkansku državu, državu u kojoj načela prava nisu na cijeni.

- U Hrvatskoj su u najtežem položaju oni koji su zagovarali opciju pristanka na ad hoc arbitražu sa Slovenijom, iako su svi bili svjesni da je to skuplje i lošije rješenje od izlaska pred stalno međunarodno sudište, na primjer pred Međunarodni sud u Haagu (ICJ), na što Hrvatska nije htjela pristati. Jasno je da Hrvatska nakon ovog slovenskog izigravanja povjerenja ne može tek tako ostati u procesu arbitraže, koji je zasnovan na međusobnom povjerenju i povjerenju u arbitražno tijelo. Način izlaska iz arbitraže samo je pitanje političke odluke i najboljeg pravnog rješenja. Bitno je u javnosti ne stvarati napetosti i politici, koja je ovaj put jedinstvena i usklađena, ostaviti manevarski prostor za najbolju odluku. Ipak, od diplomacije je trebalo očekivati oštriju reakciju. Na primjer, ponovno se tolerira nečuveno ponašanje slovenskog ambasadora Vojka Volka, koji nastoji produljiti svoj mandat u Zagrebu stvaranjem psihoze u Sloveniji i, što je nedopustivo za veleposlanika, daje izjave za slovenske medije. Posao veleposlanika je da stavove svoje vlade zastupa u zemlji primateljici, a ne da sudjeluje u političkom životu svoje države, a pogotovo ne na način da u svojoj državi stvara neprijateljstvo prema državi primateljici. Svaka ozbiljna država već ranije bi reagirala na njegove eskapade, često činjene u promijenjenom stanju svijesti, jasno će Davor Gjenero dodajući.

- Nevjerojatno je i to da u Hrvatskoj nitko nije reagirao na slovensku retoriku kako i hrvatski agenti komuniciraju sa profesorom Budislavom Vukasom, kojeg je Hrvatska predložila za arbitra u ad hoc arbitražnom sudištu. Očito je da do objave transkripta razgovora Drenikove i Sekolca hrvatska diplomacija i politika nisu imale saznanja o „unutarnjim procesima“ pred sudištem, osim onoga što je u javnosti govorio slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec, prepričavajući razgovore Drenikove i Sekolca. Budući da Erjavec ne slovi kao ozbiljan političar nego kao klaun, hrvatski odaziv na njegove izjave i nije bio pretjerano oštar – sveo se na jedno pismo tajništvu ad hoc tribunala. Iz razgovora Drenikove i Sekolca saznali smo još nešto. Jedan od glavnih elemenata spora oko granice, koji se pojavljivao u javnosti, bio je status imanja Joška Jorasa, tik s hrvatske stane granice. Joras je slovio kao „borac za južnu granicu“ u Sloveniji, svojevrstan nacionalni heroj, a uz njega su brojni političari, pa i Erjavec, nastojali skupljati političke bodove. Sada, međutim, Sekolec izvještava Drenikovu da nema niti govora o tome da bi njegova kuća (samo opisno o njoj govori, kao o području gdje se legu komarci) mogla pripasti Sloveniji, a Drenikova kaže da je na to već pripremila slovenske političare. Dakle, jedini interes konkretnog slovenskog građanina Slovenija nije niti zastupala pred arbitražom, nego samo apstraktne interese države, pitanja prestiža političke klase. Dakle, Slovenija ne samo da se pokazala kao tvorevina koja ne poštuje načela međunarodnoga prava, nego i kao sustav koji ne štiti interese svojih državljana, nego samo prestiž nacionalne političke klase, na kraju će Gjenero.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

slovenija, davor gjenero, hrvatska