Hrvatska

ANALIZA: Tko je najbolje reagirao u slučaju Salopek - predsjednica, premijer ili ministrica?

Hrvatska može biti most između Europe i islamskog svijeta. Zašto to nitko nije spomenuo?

Piše: Ivan Klarić

Predsjednica Republike jedina je vrlo jasno izrazila zahvalnost za angažman u pokušajima spašavanja gospodina Salopeka muftiji Islamske zajednice u Hrvatskoj Azizu Hasanoviću, njegovu prethodniku umirovljenom muftiji Ševku Omerbašiću i cijeloj islamskoj zajednici u Hrvatskoj. To je izrazito važno, jer Hrvatska ne smije zaboraviti ono što je u ovoj krizi čini se zaboravio najveći dio javnih vlasti, naime, da je Hrvatska povijesno razvila izrazito dobar odnos sa svojim muslimanskim susjedima. Hrvatska je znatno uspješnije integrirala pripadnike islamske zajednice nego što su to učinile druge europske zemlje, a povijesni odnos Hrvata s muslimanskim susjedima može biti naš snažan vanjskopolitički argument. O tome je, uostalom, ministrica Pusić govorila na početku svoga mandata, kad je kao jedan od stupova svoje vanjske politike promovirala politiku prema južnoj mediteranskoj fasadi, kaže nam politički analitičar Davor Gjenero.

Naš sugovornik napominje da nam se tragedija dogodila upravo u toj zoni, u Egiptu, a očito je da je Hrvatska politički zapustila odnose prema toj zemlji.

- Uostalom, Vlada je blokirala put predsjednice Republike u Egipat, na otvaranje novog Sueskog kanala, koje se trebalo dogoditi upravo u vrijeme kad je u Egipat ad hoc putovala ministrica Pusić, ne bi li u zadnji čas pomogla u spašavanju otetog Tomislava Salopeka, ističe Gjenero i dodaje.

- Hrvatska može dugoročno graditi svoj međunarodni image kao država koje je prijateljska prema umjerenom islamu i koja integrira svoje muslimansko stanovništvo, ali na takvu imageu valja sustavno raditi. Svi osim Predsjednice propustili su učiniti nešto da spriječe kako bi ovaj teroristički akt unio iracionalnost, strah i mržnju u hrvatske unutarnje odnose. A na svoju ulogu potencijalnog mosta između Europe i islamskog svijeta u ovoj su krizi i u Vladi i u Ministarstvu vanjskih poslova ili zaboravili, ili su propustili na to podsjetiti i svoje međunarodne prijatelje, ali i domaću javnost. Uostalom, na povijest razumijevanja Hrvatske i muslimanskog svijeta, ali i kvalitetnu integraciju muslimana u hrvatsko društvo, zaboravilo se u analizama o tome zašto su islamistički radikali izabrali upravo hrvatskog građanina kao žrtvu. Radikalni islamisti, kao i svi teroristi, žele situaciju „što gore - tim bolje“.  Stvaranje finih niti odnosa između kršćanskoga i islamskog svijeta za njih je nepoželjno. Hrvatska zato jest gori neprijatelj Islamskoj državi, nego neke države koje su s IS u otvorenom ratu, a u kojima useljenici iz islamskih zemalja žive u socijalnoj izolaciji, u favelama u predgrađima velikih gradova, bez šansi na socijalnu integraciju, napominje i zaključuje.

- Za očekivati bi bilo da u situaciji krize Premijer i ministrica vanjskih poslova progovore o hrvatskoj tradiciji integracije muslimana i da tu vrijednost zaštite. Time što to nisu učinili, napravili su velik politički propust, na kraju će Davor Gjenero.