Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Ježeva kućica

Unija sada izgleda više kao kutija u kojoj se nalaze škrinjice, a koja se na kiši izobličila i prokišnjava.

Piše: Darko Marinac

Ovih dana u Zagrebu počinje snimanje animiranog filma Ježeva kućica, prema sjajnoj dječjoj priči genijalnog Branka Ćopića. U snimanju filma narator je Rade Šerbedžija, a glazbenik Darko Rundek potpisuje glazbu.  Našu priču iz djetinjstva u film će pretvoriti Bonostudio i kanadski Nacionalni filmski odbor  koji se već okitio s tucet oskarovih kipića.

Što je navelo veliku filmsku kuću na snimanje animiranog  filma po ovoj priči, točnije poemi? Ježeva kućica koju je Branko Ćopić napisao 1948. godine uistinu je iskonska, pače svevremena priča. Njom su se oduševljavali odrasli, ali i djeca. Ovdje je hrabri i mudri Ježurka Ježić učio djecu, i ne samo njih kako je vlastiti dom jedna od najvećih vrijednosti. Ova univerzalna tema uistinu je prebitna upravo u globalnoj pespektivi.

Dakle, veliki filmski studio došao je u Hrvatsku po malog ježića kako bi zaradio velike novce. A zašto će veliki studio zaraditi velike novce? Zato  jer će filmić biti gledan. A zašto će biti gledan? Bit će gledan, jer će ga razumjeti djeca i njihovi roditelji, od iglua do prikolice, od nebodera do najmanje kolibice, jer je dom je stanje uma , a ne samo građevina.

O ovoj prići kruži i priča kako je poznati pisac napisao ovo djelo za Tita i njegovo ne velikom brki Staljinu i i rezoluciji internacionalističkog Informbiroa.  Priča tipa, moja kućica moja slobodica, trebala je biti potpora odljepljivanja bivše države od SSSR-a. No, kao što smo već rekli priča je svevremena.
 
Jednostavno se nameće misao, kako je priča poučna za dobar dio političke elite, koji dobar dio vremena nisu imali domovinsku perspektivu u svojim politikama, koje su zagovarali. Njima je članstvo u EU i NATO-u bio strategijski cilj vanjske politike, a ne  sredstvo, kojim će RH uz saveznike i partnere dosegnuti svoje strategijske ciljeve.

Naša politika  dijelila je u tačkama povjerljive dokumente i svjedočila protiv svoje zemlje i  davali budzašto naša bogatstva. Tako se ne ponašaju ni domaćini, ni domoljubi. Taj nedostatak nacionalne perspektive dobrog dijela naše politike upravo je frapantan.

No, vremena se mijenjaju.  I skupovi, uvjetno rečeno, lijeve liberalne opcije puni nacionalnih boja i barjaka. Kao, brani se Hrvatska, Hrvatska raste, domoljubna koalicija, za jaku Hrvatsku,  i slično. Otkriveno je kako se na nacionalnim izborima prezentiraju, a poslije i vode, nacionalne politike. Sad, u vremenu migrantske, a u manjem opsegu, izbjegličke krize, jasno se vidi kako  izostanak nacionalnih ciljeva vanjske politike, kao i općenito nacionalnih strategija, može biti pogubno. I, kako je europska ideja još u normo-sferi.

Ne mora se biti euroskeptik, već je dovoljno biti i eurorealitik,  kako bi se vidjelo da europskog doma nema, a EU nije udobna i sigurna kuća koja bi uskoro mogla  postati domom. Unija sada izgleda više kao kutija u kojoj se nalaze škrinjice, a koja se na kiši izobličila i prokišnjava.

Sada se jasno vidi kako je Schengen nešto sasvim drugo. Kako su konstrukti  zajedničke obrambene, te sigurnosne i vanjske politike nedjelotvorni, a ako ne djeluju pitanje je jesu li i predviđeni za djelovanje. U maniri ezopovske komunikacije, mogli bismo u pomoć dozvati i dječju pričicu o tri praščića. Tako vidimo kako je koncept Višegradske skupine djelotvorniji od zajedničkih Unijinih politika, jer Česi Mađarima pomažu oko vanjskih granica.

Serija sukoba i nestabilnosti od Afganistana do Tunisa proizvela je izbjeglički val. Njemačka kancelarka pozvala je izbjeglice, što je potaknulo još i veći migrantski val. Možemo samo lamentirati o tome, radi li se o humanosti ili nedostatku radne snage za njemačku industriju. Ovaj poziv nisu slijedile ostale vodeće zemlje EU. No, zatvaranje granica je počelo i stvaraju se uvjeti za žarišta nestabilnosti u Europi, posebno na rubovima. Italija je bila sama kada su počeli pristizati na različitim plovilima.  Turskoj se postavljaju zahtjevi  da zadrži izbjeglice, sada im se nude milijarde eura i obećavaju ustupci.

Postoji realna opasnost, kada se vrata Njemačke, a  Mađarske već jesu, počnu zatvarati, da se migranti i izbjeglice nađu u većem broju na rubnim dijelovima EU, gdje je i Hrvatska. To su pretežito zemlje ograničene snage i sposobnosti zbrinjavanja izbjeglica ili upošljavanja migranata, što će obnoviti stara i stvoriti nova krizna žarišta u tom dijelu Europe. Može li to radikalizirati, do realizacije ideje o Europi s više krugova, Europi centra i manje-europi periferije.

Vrijeme je dinamično, traži brze analize i odluke, pa djelovanja, valja tražiti neformalne problemske saveze i partnerstva.  Priča se sve više mijenja i postaje pjesmica o zeki i potočiću. Još gora je situacija, kada se zeko nađe zasljepljen svjetlima automobila pa onda, ne mogavši ih gledati trči jadan ispred auta dok ne završi pod kotačima. Pomaknute su mnoge granice, često izgleda kako nekad znana pravila više ne vrijede u mnogim sferama života.

I onda … na kraju priče pošto se ježić odazvao pozivu lije na večeru, uslijedile su zdravice.  Jež krene doma nakon što je otklonio lijinu ponudu za konakom.  Ali, liju je kopkalo zašto Ježurka Ježić tako žudi za svojim domom, pa ga krene pratiti. Putem joj se pridružiše medo,  vuk i divlja svinja, te se onda vi stanu čuditi prostom domu ježevom. On im na to između ostalog odgovor i ovo:
                     
To samo hulje, nosi ih vrag,
Za ručak daju svoj rodni prag!
Tada  genijalni Čopić završava:
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom
radi i čuva rođeni dom.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

izbjeglice, ježeva kućica, darko marinac, eu