MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Odlučna Marine Le Pen snažno korača prema mjestu francuske predsjednice

Marine Le Pen na početku godine osvojila je srca jedne četvrtine pariške gay scene.

Piše: Mislav Miholek

Ove nedjelje održani su lokalni izbori u Francuskoj. U prvom krugu se Nacionalna fronta pokazala najjačom političkom snagom u Francuskoj. Za to je među ostalim zaslužna i Marine Le Pen, njezina politički mudra liderica, žena koja dobro osjeća bilo francuske nacije, ali shvaća da se nalazi u 21. stoljeću.

 

Njezin otac Jean-Marie Le Pen tipičan je predstavnik stare francuske ekstremne desnice. Veteran francuskih oružanih snaga, zločesti antisemit, čovjek koji ne podnosi degolovske ideale klasične francuske desnice, ali posjeduje određenu dozu šarma. Ako je Marine Le Pen žena 21. stoljeća, onda stari zlobnik Jean-Marie pripada 18. stoljeću.

 

Od 2011. Marine Le Pen nalazi se na čelu stranke. Dok je njezin otac bio zadovoljan svojom prisutnošću na nacionalnom razini, njegova kći počela je jaki terenski rad, stranka je prešla s nacionalne razine na lokalnu razinu, frontovci su se počeli brinuti za stvarni život svojih sugrađana, teška artiljerija u govorima se istopila. Marine Le Pen progovara srednjoj klasi, ali jednako tako i radničkoj klasi.

 

U siječnju 2015. među pariškim biračima vođene su ankete potpore. Marine Le Pen je podupiralo 16% heteroseksualnih birača, dok je među LGBT populacijom potpora bila 24%. Dobro ste pročitali, Marine Le Pen na početku godine osvojila je srca jedne četvrtine pariške gay scene. Kakve veze imaju gay scena i tvrda desnica? Iako su vrlo vjerojatno Željka Markić i njezini prijatelji, hrvatski LGBT aktivisti, zajedno pali u nesvijest ako su pročitali ovo.

Francuska ljevica, kao uostalom i sva ostala ljevica u Europi, napustila je svoju radničku bazu. Velike europske lijeve stranke zapravo su klijenti krupnoga kapitala i velikih korporacija. Krupni kapital i velike korporacije preferiraju monopol, ne dopuštajući malim i srednjim poduzetnicima da dišu na slobodnom tržištu, dok se tvornice sele izvan europskih država, uglavnom u Aziju. Europski radnici gube svoje poslove, a umjesto da se bave radnicima, lijeve stranke se odlučuju za tzv. identitetska pitanja, odnosno kako rastočiti europski kršćanski identitet i nabiti nekakav multikulturalizam.

 

Klasični radnici su gubitnici, obrtnici i slični pripadnici srednje klase također su gubitnici. Srednja klasa voli glasati za desni centar, ali radnici nisu baš klasični klijenti desnih opcija. Ti ljudi sad glasaju za Marine Le Pen. U siječnju 2015. među pariškim biračima vođene su ankete potpore. Marine Le Pen je podupiralo 16% heteroseksualnih birača, dok je među LGBT populacijom potpora bila 24%. Dobro ste pročitali, Marine Le Pen na početku godine osvojila je srca jedne četvrtine pariške gay scene. Kakve veze imaju gay scena i tvrda desnica? Iako su vrlo vjerojatno Željka Markić i njezini prijatelji, hrvatski LGBT aktivisti, zajedno pali u nesvijest ako su pročitali ovo.

 

Naime, Nacionalna fronta prihvatila je jedan donekle gotovo republikanski pristup politici. Štite se tekovine Francuske republike.  Tata Jean-Marie Le Pen ne voli Republiku i vidi u svemu bjelosvjetsku židovsku urotu. Za to vrijeme, NF se prebacio na antiislamističku politiku. Tu su se u jednom trenutku na istoj valnoj duljini našli francuski židovski intelektualac, veliki prijatelj Hrvatske, Alain Finkielkraut i Marine Le Pen. Doduše, Finkielkraut često kritički progovara o njoj. Taj svojevrsni republikanski pristup privlači sve one koji ne žele nikakav utjecaj islamista na francusku politiku. Naime, u islamističkoj slici svijeta nema mjesta za jake žene, za bilo kakav LGBT, a pogotovo nema mjesta za židovske intelektualce. Da postoji jedan pomak NF, svjedoči činjenica da UMP Nicolasa Sarkozya, glavna degolistička stranka od 30. svibnja ove godine pretvorila se u "Les Républicains".

 

Kao što možemo vidjeti, glasači Nacionalne fronte šarena su skupina građana. Starinski ekstremni francuski desničari (klerikalci, rojalisti, neonacisti), radnička klasa, srednja klasa, dio gay populacije. Napadi islamista u Francuskoj ove godine sasvim sigurno su ojačali položaj NF-a. Iako Marine Le Pen je šarmantna, njezin uspjeh također je proizvod nesposobnosti francuske ljevice, ali i nepovjerenje desnih glasača u Nicolasa Sarkozya. Ono što razlikuje NF od hrvatskoga MOST-a je činjenica da NF ima vrlo jako ideološku stranu. Politika je također i pitanje ideologije. To se ne smije zaboraviti.

 

Hoće li 2017. Marine Le Pen postati prva francuska predsjednica, to tek trebamo vidjeti. Šanse su joj sve bolje.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, izbori, francuska, marine le pen