MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Jasenovački mit gazi po tijelima nevinih žrtava i opet raspiruje mržnju

Zbog žrtava i zbog higijene društva, maknite Jasenovac iz niskih političkih strasti, na kraju nitko više neće ozbiljno shvaćati goleme žrtve koje su tamo stradale.

Piše: Mislav Miholek

Jasenovac je više od geografskog pojma, bit će vječno utiskan u kolektivnu memoriju kao mjesto užasa i smrti. Jedini je dugotrajniji klasični konc-logor na području tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, koja je bila pod efektivnom kontrolom Njemačke i Italije. Maks Luburić napravio je isti po njemačkome modelu, poslije "ekskurzije" po nacističkim logorima.

Drugi svjetski rat je čovječanstvo doveo u specifično stanje, koje bi se lako moglo nazvati prirodnim. Hobbesova teza da je čovjek čovjeku vuk iskazala se opet u svojoj gadosti. Tehnički napredak ne znači i napredak čovjekova duha. Veliki hrvatski teolog Vjekoslav Bajsić pitao se uvijek kako približiti Isusa Krista čovjeku koji funkcionira po pravilima kamenoga doba, ali u svojoj biti ipak teži slobodi i kako stvoriti pravednije društvo koje Krist donosi? Jasenovci, razni konc-logori i gulazi negacije su svake slobode i svakoga pravednijeg društva. Oni su trijumf Hobbesove noćne more, napredak je samo iluzija, naci-fašizam i komunizam, kao dva neželjena djeteta prosvjetiteljstva, povele su čovječanstvo u lanac genocida.

Jedna od najzanimljivih knjižica na hrvatskome jeziku svakako je zbornik "Religija, moderna, postmoderna: filozofsko-teološka razmatranja" (Zadar, 2006.) koju je uredio Jure Zovko. Tu se nalazi i "Elementi židovske filozofije nakon holokausta", tekst koji je napisao Klaus Dethloff, u kojem se objašnjava kako je holokaust napravio šok i rez u židovskom mentalitetu. Dok je za kršćane patnja sastavni dio vjere, štoviše, Bog je sam patio na križu, za Židove je situacija u kojoj Bog dopušta da šest milijuna Židova strada, bez Božje intervencije nešto nezamislivo, nešto grozno, za mnoge konačni dokaz da Boga nema. Auschwitz i slični logori, među kojima je Jasenovac, pitanje su od velike važnosti za Državu Izrael i za Židove širom svijeta, zato i jesu trenutne trzavice na razini između Republike Hrvatske i Izraela i lokalne židovske zajednice, koje je pospješio dokumentarac Jakova Sedlara o Jasenovcu, koji je, da stvar bude ironičnija, valjda najveći cionist u Hrvatskoj.

Sada je vrijeme da se siđe s teološko-filozofski visina u područje praktične politike. Jasenovac je bio desetljećima najjače oružje u rukama svakoga onoga koji je mrzio Hrvatsku i Hrvate. Prenapuhane brojke žrtava koje su se penjale do milijun i sedamsto tisuća zapravo su najveća uvreda svim ubijenim Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, Romima i Židovima. Prenapuhivanjem i pretjerivanjima izmaknuta je bit stradanja svih tih ljudi, bilo je da riječ o nekome bezimenom Romu kojega je boja kože dovela u taj logor ili pak da je riječ o jednom Vladi Singeru, prvom šefu Ustaške nadzorne službe, koji je zaglavio u vlastitom sustavu logora iz činjenice da je bio rođen kao Židov. To što je od 1933. bio u emigraciji, što se godinama potucao s Pavelićem i Didom Kvaternikom po raznim talijanskim nedođijama, nije bilo dovoljno. Nijemci su rekli Paveliću da mu Židov ne može biti u službi, sotona Luburić jedva dočekao da se riješi konkurencije i nakon dvije godine zatočeništva 1943. Singer je ubijen. Ovo priča je sasvim dovoljna ilustracija što nije valjalo s Pavelićem, jer ako je bez problema ubio svoga najbližeg suradnika, onda nije teško pomisliti kakav je bio prema protivnicima.

Jasenovačka propaganda bila je jedan od pokretača srpske pobune u ljeto 1990. u Hrvatskoj. Među ostalim, pozivanjem na Jasenovac, Miloševićevi emisari stvorili su atmosferu u kojoj je hrvatskim Srbima postalo nemoguće živjeti u Hrvatskoj. Ozren Žunec opisuje u svojem dvosveščanom remek-djelu "Goli život: socijetalne dimenzije pobune Srba u Hrvatskoj" (Zagreb, 2007.)  proces zaluđivanja srpskog pučanstva u Hrvatskoj. 

Svako korištenje Jasenovca u dnevno-političke svrhe obija se prvenstveno u glavu onome koji povlači tu kartu. Srbi u tzv. Krajini platili su groznu cijenu političkome ludilu. Hrvatska ljevica dodatno uništava sjećanja na žrtve Jasenovca, jer na kraju dobiva se kontraefekt. Jer tko danas više zna tko je bio Ante Donković, koji je ubijen 1945. u tzv. jasenovačkoj Ciglani? Zbog žrtava i zbog higijene društva, maknite Jasenovac iz niskih političkih strasti, na kraju nitko više neće ozbiljno shvaćati goleme žrtve koje su tamo stradale.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, jasenovac