MISLAV MIHOLEK

NAGLASAK: Hrvatska se treba ugledati na Dansku, nacionalni konsenzus treba postojati

Hrvatska danas je zemlja po mjerilu druga Josipa Broza Tita, kontrolirani kaos u kojem su svi nesretni, iz kojeg svi bježe.

Piše: Mislav Miholek

Današnji svijet i ovo nesretno 21. stoljeće doba je ekstrema. Divlji kapitalizam vidi svoje najveće neprijatelje u socijalnoj i nacionalnoj državi, potiče ekstremiste svih boja i vrsta, bilo da je riječ npr. o Islamskoj državi koja će još desetljećima terorizirati suvremeni svijet, ili su u pitanju svećenici lažne političke korektnosti iza koje se često kriju borbeni (anti)ateisti koji svoju osobnu nesreću žele proširiti na sve u društvu, svoj manjak nade i strah od smrti žele utjerati u sve i svakoga.  


Socijalnu i nacionalnu državu ne treba miješati s nacionalsocijalističkom državom kakva je bila Njemačka u tridesetima godinama. Primjer kvalitetne nacionalne države je Danska, a ujedno ona je socijalna, štiti svoje najranjivije skupine građana, od invalida do siromašnih, pa sve od LGBT-a. Danci su nacionalisti koji imaju pluralno društvo, oni ne puštaju svakoga preko svoje granice. Imaju svoju dansku zastavu, svoj danski jezik (nitko ga ne zove švedsko-norveško-danskim), imaju svoju Dansku luteransku crkvu u kojoj se nalazi 77% danskih građana, oni ne puštaju ekstremističke islamske klerike u svoju zemlju, ali priznaju islamske crkvene općine. Relativno često pišem o Danskoj, jer smatram da je vrijedno isticati tu zemlju kao primjer "male" zemlje koja je jaka i uspješna.


Danska je nešto manja teritorijalno od Hrvatske, ali ima gotovo 1,5 milijuna žitelja više. Primjerice, u danskim javnim knjižnicama ne može se naći marksistička literatura, kao što je pokazalo jedno istraživanje pred koju godinu, iz to jednostavnog razloga, danske čitatelje Marx i njegovi derivati ne zanimaju, a s obzirom da još uvijek nisu Nijemcima oprostili okupaciju iz Drugoga svjetskoga rata, teško da se Dance može zvati nacistima ili fašistima. To je jedna fina i divna zemlja za život, luteranski raj na zemlji.


Odgojen sam u duhu Drugoga vatikanskoga koncila, kao dijete išao u polupraznu franjevačku crkvu u Sigetu koja je pokrivala cijeli Novi Zagreb i koja je 1991. se čudesno popunila (1990. još nije bila tako puna), imam nevjerojatni blagoslov da sam kao dijete slušao o ljubavi, o pravdi, o živome Kristu koji donosi mir, koji svima sve prašta. Vrlo vjerojatno to je ujedno i moja najveća životna greška da dok sam u vrtiću slušao komunističke gluposti i dok su nas kao kikiće vukli po zagrebačkim kasarnama ("liberalne" osamdesete), nisam puno obraćao pozornost na druga Tita koji nam se smiješio iz svake prostorije u vrtiću i koji je bdio nad nama (uvijek se govorilo u prezentu o Joži), nego me više zanimao taj Krist koji je donosio mir, praštanje i dobro, jer ne bih imao problema danas. Mislim da je Danska zemlja po mjerilu Drugoga vatikanskoga koncila.

Hrvatska danas je zemlja po mjerilu druga Josipa Broza Tita, kontrolirani kaos u kojem su svi nesretni, iz kojeg svi bježe, s jednom razlikom, Tito je bio sposoban lik, pa je uvijek Zapad žicao novac, kojega je lako dobivao, pa je pacificirao masu s poslovima koji nisu imali nikakvu gospodarsku računicu, a današnji političari ne mogu tako lako do novca. Dok se Jugoslavija raspala kao kula od karata, Danska je prosperirala. Iako je Dance Bog blagoslovio boljim geografskim položajem i time što su najoptimističnija denominacija kršćanstva, ne postoji nijedan drugi razlog na ovome svijetu da Hrvatska ne bude kao Danska. Hrvatska i Danska imaju sjajan rukomet, tu negdje možemo stati sa sličnostima. Danska je kršćanska zemlja neizmjerne otvorenosti u kojoj cvate invetivnost. Dovoljno je reći da je to domovina Lego kocki. Dok u Švedskoj već lagano vlada društveni kaos, dansko društvo je jedno od najstabilnijih na svijetu, kontrolira svaku političku vlast.

Mislim da bi trebao postojati nacionalni konsenzus u Hrvatskoj da Hrvatska krene putem Danske. Da bude socijalna zemlja visokofunkcionirajućeg kapitalizma u kojoj su oni svi najslabiji zaštićeni, a svaki ekstremizam se guši u začetku. To je zemlja u EU koje ima svoje ja, koja odbija euro kao vlastitu valutu, to je zemlja koja je napravljena prema kršćanskim i prema zapadnim mjerilima. Ako je imalo građanima Hrvatske stalo do Hrvatske, od Hrvatske treba napraviti Dansku srednje Europe.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

budućnost, danska, hrvatska, mislav miholek, konsenzus