Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: PolitoAlarm i politička (ne)odgovornost

Svekoliku društvenu krizu možemo pobijediti samo općom mobilizacijom, otvaranjem društva, institucija i države za hrabre i kreativne snage i pojedince koje u ključnim momentima uvijek imamo.

Piše: Darko Marinac

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko dao je ostavku na svoju dužnost, pošto je prije skupio dovoljno ruku za iskazivanje nepovjerenja premijeru Tihomiru Oreškoviću u čemu su mu pomogle ruke i SDP-a, ali nije (s)kupio dovoljno ruku za većinu u Saboru za sastavljanje nove Vlade, kako je obećao u svojoj stranci.

 

Uistinu u nas nije zabilježen sličan slučaj u našoj kratkoj povijesti demokracije, ali i u svijetu rušenje vlade u kojoj participiraš uistinu je kuriozitet. U svom obraćanju rekao je kako je Vlada bila disfunkcionalna. No, nije jasno zašto je onda bivšem premijeru nuđeno mjesto ministra financija i potpredsjednika Vlade. Analiza učinka pokazuje nam kako je opisanim potezima i aktivnostima iz vlasti izbačen MOST nazavisnih lista. 


U ovim politički uzbudljivim vremenima bilo je svega na pretek, ali i mnogočega je nedostajalo. Događaji su se izmjenjivali, često nadograđujući se, a ponekad u suprotnosti  s netom objavljenim. Nedostajalo je mnogo toga od političke kulture, logike, javnog interesa, a pa sve do političke odgovornosti,  tako bitnom pojmu u demokraciji. 


Zato nije naodmet ponoviti i pročisti pojam političke odgovornosti. Politička odgovornost je pojava koja omogućava politički život koji poznajemo, točnije kakav želimo. To je sama bit, ove političke krize, kao krize povjerenja.  Radi se o dvije razine povjerenja, horizontalnom povjerenju i ono je važno za funkcioniranja jedne organizacije, institucije u ovom slučaju Vlade.  To horizontalno povjerenje dužnosnika i institucija važno je za funkcioniranje političkog sustava, i ono je suština njegovoj strukturnoj razini. 


No, još je važnija propulzija političkog sustava na pravcu povjerenja, građana i javnosti u dužnosnike i aktere političkog sustava koji čine vlast. Čini sa kako javnost,  a još više politički akteri kao da ne razumiju, kako funkcionira, demokracija i još bolje, kako i kada je ona djelotvorna,  jer znamo da totalitarni režimi mogu biti pod određenim uvjetima i u ograničenom vremenskom intervalu vrlo učinkoviti.


Osnovu političkog mandata kao osnovnog sastojka političkog sustava demokraciji je povjerenje, jer se radi o povjeravanju ovlaštenja ili političke moći u kojoj je jedna strana dužna izvršiti povjerene joj poslove i položiti račun nakon nekog vremena, dok je druga strana ona koja je ovlastila, povjerila i kojoj se odgovara. Ono što dovodi do ovog odnosa je povjerenje, a ono što osigurava to povjerenje je politička  odgovornost. To su dva osnovna  elementa mandata. Fenomenološki, mandat tj povjerenje je sama bit političke odgovornosti. Odnosno, politička odgovornost je odnos, zasnovan na povjerenju  u kojoj jedna strana drugoj prenosi ovlaštenja i političku moć, a druga strane preuzima izvršavanje zadataka kojima se ostvaruje opće dobro i koja je dužna prvoj strani polagati račune za svoj rad, a prva strana je može pozvati da to učini.


Odgovornost je kao neka reakcija, kao garancija za  povjerenje građana odnosno birača, ta odgovornost osigurava građanima i biračima da je njihovo povjerenje ili ulaganje u obliku glasova u dobrim rukama. To je ona kako vlast proizlazi iz naroda, a služi narodu . Čak štoviše politička snaga je u stvari mjera povjerenja građana u političke aktere, ta razina prikupljene naklonosti tj. povjerenja je ono što stvara snažnog političara, lidera i državnika. A oni tek kao takvi mogu voditi zemlju u krizi, i bez toga je izvjestan rizik donositi bitne ili kako se kaže teške odluke.


Političke stranke u Hrvatskoj, zasigurno nisu idealna mjesta gdje mogu nastati političari i lideri, gotovo je jednaka situacija i u SDP-u i HDZ-u. Imali smo jednu galopirajuću  političku krizu tj. trku opozivima, koja je počela jer prvi potpredsjednik Vlade nije našao shodnim pokušati objasniti javnosti, sporne detalje oko konzultiranja za mađarski MOL. Niti on, niti jedan naš politički akter, nije u svoj stranci socijaliziran ili formatiran za polaganje odgovornosti, pa možemo reći kako imamo prenošenje, autoritarnih navika u društvo i politički život, ali i u državne tj. javne institucije. 


Ta jedna čvrsta  uspravna organizacijska shema iz stranaka preslikava se i na naše institucije. No ipak javni život u Hrvatskoj pred snažnijim je svjetlima javnosti, pa takvo djelovanje je sve manje moguće i na hrvatskoj političkoj sceni. Iz toga bi mogli zaključiti kako bi se stranke dok su na ili pri vlasti mogle demokratizirati, no valja reći kako je to mukotrpniji i štetniji put. 

 

Ovih dana vidjeli smo kako se HDZ naša najveća stranka ni njeno vodstvo ne snalazi u situacijama koalicije i partnerskih odnosa sa nestranačkim mandatarom. To nesnalaženje u novim nestabilnijim političkim odnosima, dovelo je do poteza koji ne samo da ne mogu biti prihvaćeni u javnosti, nego se teško prihvaćaju i u samoj stranci. Izostanak  unutrašnje komunikacije sa stranačkom bazom,  članovima stranke je u političkim procesima izuzetno važno, no u opisanom slučaju HDZ je devastiran, eventualno jednosmjernom komunikacijom i neprincipijelnim odlukama vodstva. 


Jednostavno, stranačko članstvo je zbunjeno porukama koje dobiva. No njega vodstvo nije ni pokušavalo uvjeravati na pristanak za svoje politike. U HDZ-u, još od doba stvaranja države postoji nešto što  se uspješno može nazvati vojnička , bespogovorna poslušnost uz izostanak analize poteza stvorili su jedan inertni kapacitet šutnje i ne propitivanja poteza svog vodstva. Taj kapacitet šutnje obilno se u prošlosti koristio. U modernim vojskama i u specijalnim snagama, poslije akcije vodi se razgovorna analiza, kako bi se učilo na greškama. 


No sve ima svoj kraj, svoju elastičnost pa i politička trgovina. Zanimljivo je kako za sve vrijeme glavinjanja HDZ-a, SDP čeka poput boksača, koji ne udara zato što zna da se najviše snage gubi prilikom promašenih udaraca, odnosno njegovih pokušaja.  Sada  je postalo jasno da kada vodstvo HDZ-a kaže da ih lijevi mediji ne vole, to znači puno, puno više, jer Ivan Miklenić  zasigurno nije orjunaško smeće.


Došlo je vrijeme izbora novog predsjednika HDZ-a, gdje se njegovo vodstvo mora odlučiti, ali dvojbe ne bi trebalo biti, jer stvar je jasna, stranka treba pripadati svojim članovima, jer oni znaju najbolje, a kolektivna pamet najjasnije se artikulira kroz osnovni demokratski princip, jedan član jedan glas. Taj demokratski standard iako okrnjen činjenicom kako je bivši predsjednik bio jedini kandidat, u HDZ-u već je usvojen i sve drugo bilo bi ispod toga. 


HDZ sada ima sjajnog kandidata za predsjednika Andreja Plenkovića, kojem će za sada pomagati sjajan intelektualac Davor Ivo Stier i general Damir Krstičević. Treba reći da ovo vrijeme nije izazov samo za HDZ, jer ovo je šansa za naš cijeli politički sustav, izborom ključnih tema ciljeva i poruka. Svekoliku društvenu krizu možemo pobijediti samo općom mobilizacijom, otvaranjem društva, institucija i države za hrabre i kreativne snage i pojedince koje u ključnim momentima uvijek imamo.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

tomislav karamarko, most, sdp, hdz, stranke, hrvatska, darko marinac, andrej plenković