KOMENTAR DARKA MARINCA: Vojska se vraća kući
Jedan dio naše civilne scene, ne nevojne, nego iz udruga civilnog društva u svojim arbitrirajućim predviđanjima, sređivanje obrambenog i sigurnosnog sektora donošenjem Strategija nacionalne sigurnosti i Zakona o sustavu domovinske sigurnosti, naziva militarizacijom hrvatskog društva.
Hrvatska vojska vratila se u Vukovar. Naime, inženjerijska satnija došla je u Vukovar kako bi tu i ostala u vojarni 204. brigade Hrvatske vojske. Iz Vinkovaca gdje su prije bili smješteni, vojnici su pješačili 23 kilometra,7 metara i 14 centimetara, kako su sami izračunali. Oni su to lagano, s veseljem prošli i za njih je to bio lagano putovanje, što se za neke naše društvene aktere ne bi moglo reći.
Jedan dio naše civilne scene, ne nevojne, nego iz udruga civilnog društva u svojim arbitrirajućim predviđanjima, sređivanje obrambenog i sigurnosnog sektora donošenjem Strategija nacionalne sigurnosti i Zakona o sustavu domovinske sigurnosti, naziva militarizacijom hrvatskog društva.
Iako je dio civilnog sektora konstruktivno u fazi
savjetovanja s zainteresiranim javnostima, dao kreativan doprinos, kako sada
tako i pri pokušaju sastavljanja strategije prije nekoliko godina, jedan dio
nije htio vidjeti trendove u svijetu gdje se sigurnosni prioriteti okreću
nevojnim djelovanjima vojske, dobivanjem sve više društveno potpornih zadaća.
Tako da se sada, više može govoriti o civilizaciji obrambenog sektora, a nikako
ne o militarizaciji hrvatskog društva.
Makar budi rečeno, Hrvatska vojska je jedna od institucija koja godinama uživa visoki ugled u hrvatskom društvu. Stoga ne bi trebalo odbaciti mogućnost da Hrvatska vojska, nešto kao što je vojske SAD koja je pridonijela nadilaženju rasnih razlika, komunicira i operativno promiče, jednakost šansi za napredovanje i profesionalni razvoj, rodnu jednakost, profesionalizam, poštenje i požrtvovnost. Tako bi obrambeni sektor posebno Oružane snage izvrsnošću u kadroviranju ili kako se to kaže u upravljanju ljudskim resursima, mogle biti uzor cijelom društvu.
Prije nekoliko godina imali smo poplave u Lici i Slavoniji, a ovo ljeto i velike požare na moru i priobalju. Unatoč nesnalaženju u upotrebi vojnih snaga u ovim prirodnim katastrofama Hrvatska vojska dala je nemjerljiv dio u nadvladavanju i saniranju posljedica ovih katastrofa. Piloti kanadera bili su efikasna pomoć, ali i element vojne diplomacija u Izraelu, Crnoj Gori u Boki Kotorskoj, te nedavno u Italiji i drugdje.
Povratak vojske u Vukovar ima ekonomsku i socijalnu komponentu povratka, uslijed snabdijevanja vojske, potrošnje, pratećih poslova i sl. No, tu je izrazito prisutan i jedan emotivni element za mnoge u Hrvatskoj, jer se Hrvatska vojska vraća u grad heroj, a sve ima i uporabnu vrijednost, jer se prisjećamo na vrline hrabrosti i požrtvovnosti.
Ipak ovdje ne treba zaboraviti ni geopolitičke razloge, koji možda ipak počinu sličiti na hladnoratovsko razdoblje. U toj činjenici je tzv. JNA tražila razumijevanja za dovlačenje snaga u Vukovar, kako bi ga razarala, pod krinkom potrebe da tu ostanu pontonjerske postrojbe za prebacivanje snaga preko rijeka uslijed opasnosti s istoka.
Ministar obrane Damir Krstičević, još je skoro prije godinu dana obećao dolazak u Vukovar i to je u sklopu njegovog programa vraćanja vojske i u Sinj, Ploče i Varaždin. Njega je jednom politika izbacila iz stroja, drugi puta se premišljala, da bi on ipak došao na mjesto za koje se spremao u Odboru za nacionalnu sigurnost i obranu HDZ-a. To bi trebao biti poticaj i ostalim strankama, kako bi se ministri spremali i oblikovali politike u političkim strankama, jer za to one većinom i služe, a ne da se vlade sastavljaju kombinatorikama i zadovoljavanju različitih interesa, koji su daleko od toga da budu javni.
Vrhovna zapovjednica Oružanih snaga i Predsjednica RH, otvorila je novu vojarnu i obratila se vojnicima, posjetila spomen obilježje stradanja i u Bogdanovcima, Vukovar i Slavoniju. Pri tome je energično govorila shodno našoj situaciji, a posebno u Slavoniji i pri tome je manje bitno, kada je to rekla, nego zašto. Riječi –Hrvatska izlazi sama iz sebe, trebale bi mobilizirati, posebno na mjestu gdje su izrečene.
No, uvijek je onih koji o svemu misle drugačije, a rješenja nemaju. Sjajno je to i njih opisala Višnja Starešina u svom tekstu –Hrvatska vojska u Vukovaru na užas hibridnih ratnika, nazvavši ih hibridnim ratnicima. Pa onda i sama kasnije sugerira, kako oni ni to ne mogu biti, jer mi to plaćamo. Samo da ne ispadne kako velika većina hrvatskih građana to zašto i kako ovi „ratuju“ i želi.
Komentari