Kultura

ZKM : PREMIJERA MI I ONI 26. studenoga 2019.

Piše: PolitikaPlus

ŠTO NAM JE ŠKOLA?

Osim sporadičnih vijesti o pojedinačnim uspjesima hrvatskih školaraca na svjetskim natjecanjima, do nas mnogo češće dopiru nemili podaci o sadašnjem stanju u školstvu: ove su godine rezultati državne mature bili najgori od njezina uvođenja; hrvatski se učenici nalaze na zadnjem mjestu u Europi po sposobnosti kritičkog mišljenja; višegodišnji vapaj za kurikularnom reformom urodio je Školom za život koja već na samom početku doživljava mnogobrojne kritike; incidenti na relaciji učenika i profesora te roditelja i profesora u porastu su; sve je više profesora koji se odlučuju javno istupiti s oštrom kritikom postojećeg školskog sustava na svim razinama. Dok ovo pišem, u tijeku je treći tjedan štrajka prosvjetnih radnika u cijeloj Hrvatskoj.

Kronična situacija nezadovoljstva i prevladavajućeg mišljenja da je naše školstvo zastarjelo i neadekvatno u odnosu na stvarnost u kojoj živimo stigla je, čini se, do svoje akutne faze. U tom ozračju otisnuli smo se na put kojem je odredište predstava Mi i Oni, s namjerom da postavimo pitanja koja će proizvesti titraj, dvojbu, pomaknuti os inertnih uvjerenja. U konačnici, pitanje škole i školstva dotiče se svih nas, bez obzira jesmo li u ovom trenutku vezani za školu izravno, posredno ili nikako. Većinu formativnih godina svi smo bili (ili još jesmo) dijelom tog mikrouniverzuma i utoliko dijelimo zajedničko iskustvo jedne specifične prostor-vremenske strukture i sadržaja. Htjeli mi to ili ne, škola je na nas presudno utjecala i utječe, čak i ako smo se svim silama trudili da taj utjecaj izostane.

Premda smo se Dario Harjaček i ja prije više od tri godine odlučili za ovaj projekt, namjera nam je bila da ga gradimo u trenutku u kojem bude nastajala predstava, iz vlastitog iskustva i iskustva okupljenih suradnika. Tijekom dvaju mjeseci s izvođačkim timom – devetero glumaca i četrnaestero polaznika Učilišta ZKM-a – te s nemalim brojem prosvjetnih radnika, koji su nam bili dragocjen izvor informacija i uvida iz prve ruke, iskopali smo cijeli rudnik žive građe koja se opirala crno-bijeloj interpretaciji. Željeli smo sagledati školu kroz mnogostranu prizmu, neprestano postavljajući pitanja i kloneći se ograničavajućih odgovora. Evo stoga nekih od pitanja koja su nam se pojavljivala kao crvena nit:

Je li škola, kako to stoji u njezinoj definiciji, odgojno-obrazovna ustanova? Kakav je odnos društva prema školi? Na koje sve načine prosjek vlada u školama? Učimo li u školi za znanje ili za ocjenu? Što znače ocjene od 1 do 5 i uspjeh manji od 5,0? Koliko znanje stečeno u školi ima doticaja sa stvarnošću i u kojoj su mjeri mladi ljudi nakon izlaska iz srednje škole osposobljeni za život? U kojem su odnosu u školi slobodna volja i prisila, kako utječu jedna na drugu i kako se manifestiraju – i kod učenika i kod profesora? Kakav je status profesora? Koji su im alati dostupni za stjecanje autoriteta i povjerenja kod učenika? Koliko imaju prostora za kreativni pristup predmetu koji predaju? Kako izgleda križaljka učenici-roditelji-profesori? Tko smo Mi i Oni i tko ili što nas dijeli u toj igri razdvojenosti?

Riječ škola potječe od grčke riječi skolé, što znači „zabava u slobodno vrijeme; dokolica”. Pitanje koje ostaje krovno jest kako smo u ovih nekoliko tisuća godina od ideje o stjecanju znanja putem zabave i igre došli do škole kao institucije u kojoj prevladavaju dosada i tjeskoba? I što možemo učiniti da se to promijeni?

Katarina Pejović

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

predstava