A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/luka%20rajic.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Od kralja mlijeka do farmaceutskog mogula | Politika+
Burze

LUKA RAJIĆ: Od kralja mlijeka do farmaceutskog mogula

Ponovo se vratio u hrvatski poslovni svijet otvarajući pogon za proizvodnju, upravo ono što Hrvatskoj najviše nedostaje.

FOTO: Luka Rajić
FOTO: MadeIN
Piše: Ivica Buljan / MadeIN

Proizvodnja je moj put, jer možete nešto prodati i 15 puta, ali možete proizvesti samo jednom, kazao je Luka Rajić, otvarajući u društvu premijerke Jadranke Kosor 120 milijuna vrijednu tvornicu generičkih lijekova PharmaS u Popovači. Nekadašnji kralj mliječne industrije i vlasnik Dukata tako se ponovo vratio u hrvatski poslovni svijet otvarajući pogon za proizvodnju, upravo ono što Hrvatskoj najviše nedostaje u njenom tapkanju u mjestu i pokušajima izlaska iz krize, koja sve više postaje naše trajno stanje.

 

Širenje na regiju

 

Rajić se prodajom Dukata Lactalisu za 280 milijuna eura prije četiri godine financijski osigurao i već tada je najavio da će novce od prodaje Dukata reinvestirati u Hrvatsku. Njegova poslovna logika je jasna i ona glasi da treba proizvoditi ono bez čega stanovništvo ne može: nekada mlijeko i mliječne proizvode, a sada lijekove. Kako je na hrvatskom tržištu lijekova Pliva izgubila onu snagu koju je imala prije prodaje Rajić je brzo reagirao i krenuo u gradnju tvornice lijekova, zapošljavajući pri tome stručnjake iz Plive, koji sada čine okosnicu njegova tima. Prema planovima PharmaS tijekom pet idućih godina u Hrvatskoj ima namjeru ostvariti 200 milijuna kuna prihoda. Prva dva lijeka već su plasirana u ljekarne, dok će ih u naredna dva, tri mjeseca biti plasirano još sedam, dok je dvadesetak lijekova još u postupku registracije. Da Rajić ozbiljno misli širiti svoj farmaceutski biznis na područje cijele regije, govori i podataka da je, prema pisanju novosadskog Dnevnika,  u Zrenjaninu kupio tvornicu za distribuciju lijekova In med gdje bi do 2012. godine također trebao dovršiti tvornicu za izradu generičkih lijekova, pri čemu bi ukupna ulaganja iznosila oko 11 milijuna eura. U toj tvornici se planira proizvesti 10 milijuna pakiranja lijekova na godišnjoj razini. Istodobno Rajić ponovo ulaže i u prijevoznički biznis odakle je i počeo pa je njegova tvrtka Ralu logistika za cestovni prijevoz robe, jedna od kičma njegovog novog poslovnog carstva.  Luka Rajić, kao i većina onih koji su se devedesetih godina obogatili, vjerojatno nikada u hrvatskoj javnosti neće steći opće simpatije te će njihovo bogastvo i uspjeh uvijek biti pod znakom pitanja: kako i uz čiju pomoć su do njega došli? I sam Luka Rajić vjerojatno je svjestan takve slike o sebi u javnosti pa njegov povratak u Hrvatsku i ulaganje u proizvodne pogone zasigurno dijelom ima za namjeru da tu sliku promijeni, a najbolji način za to je otvaranje što više radnih mjesta.  

 

Mali s kamionom

 

Danas četrdeset sedmogodišnji Luka Rajić rođen je 1964. u Konjicu, a u Zagrebu živi od 1971. godine kada je otac Ivan odlučio obitelj preseliti u Sesvete, gdje je izgradio kuću. Poznavatelji obitelji Rajić ističu da je Luka radišnost i predanost poslu naslijedio od oca, koji je cijeli život radio i stvarao od svojih rodnih Dubravica, preko Konjica do Sesveta. Luka je uz oca od malih nogu bio po gradilištima i očito budno upijao sve što mu može biti od koristi za kasniji razvoj. U takvim uvjetima naravno da je škola bila na drugom mjestu i Rajić je završio tek srednju tehničku školu te je po struci strojobravar, što će mu kasnije mnogi predbacivati, ali kao što u njegovu obranu navodi jedan njegov poznanik „ni Bill Gates nema fakultet pa je najbogatiji čovjek na svijetu“. Od škole Rajić je više volio muvanje po tržnicama i učenje u praksi. Prema kasnijim napisima u novinama prijelomna godina za njega bila je 1985., kada se po povratku iz vojske, gdje je položio vozački ispit za C kategoriju, zapošljava u Dukatu kao vozač kamiona. No to mu nije jedini posao nego se istodobno na tržnicama bavi preprodajom robe široke potrošnje, što je u to vrijeme bio vrlo isplativ biznis, budući da su u nedostatku jakih trgovačkih lanaca poput današnjih shoping centara, poslovi na tržnicama cvali. Okretni i spretni trgovci u tome su vidjeli svoju šansu, jer tadašnje vlasti, sredinom i potkraj osamdesetih, postajale su sve popustljivije, a inspekcije sve potkupljivije. Kako je kasnije u intervju za Nacional govorio sam Rajić znao je kupiti po 50 tona cementa pa ga dalje prodati, jer u to doba nije bilo građevinskog materijala. To je bilo i vrijeme otvaranja samoposluživanja te kafića, gdje se vrtio živi novac. Rajić je već pokazao da se tu odlično snalazi te je prema vlastitom svjedočenju zaradio dobre novce od kojih je kupio i rabljeni kamion s kojim je započeo prijevoznički biznis. U vrijeme Markovićevih reformi osniva prijevozničku tvrtku Ralu. Prethodno iskustvo u Dukatu pokazat će se kao dragocjena stvar pa se Rajić se uspijeva ubaciti u posao s Dukatom za koji obavlja poslove prijevoza.

 

Dukat u rukama Lura

 

U ratnom vihoru Rajić dalje razvija svoj biznis te se prema vlastitim riječima, u intervju Nacionalu, začetak njegova budućeg poslovnog carstva dogodio u Čehoslovačkoj, gdje je uvidio da postoji velika razlika u cijeni sireva. Već ostvareni kontakti i veze u Dukatu su mu pomogli i on odgovornim u Dukatu nudi sireve. Odgovor je očito bio pozitivan i Rajić odlazi  u Bratislavu gdje je s vansjkotrgovinskom kućom Impex dogovorio kupnju sira. – Započeo sam s 20 tona i to se iz dana u dan povećavalo te sam nakon kratkog vremena morao otvoriti vanjskotrgovinsku tvrtku koju smo nazvali Lura – kazivao je Rajić dodavši da je već 1991. ta tvrtka imala promet od 20 milijuna DEM. U to vrijeme krenula je i famozna pretvorba, a Rajić se nije micao od Dukata te je 1992. kupio dionica te tvrtke u vrijednosti od 20 tisuća njemačkih maraka. I narednih dvije godine nastavio je od Hrvatskog fonda za privatizaciju i malih dioničara kupovati dionice te je većinski vlasnik Dukata postao 1994., pri tome uloživši u dionice ukupno 10 milijuna njemačkih maraka. Rajić se nakon kupovine Dukata nastavio širiti u mljekarskoj industriji kupivši Sirelu iz Bjelovara i Mljekaru Zadar i tako formira Lura grupu. U međuvremenu je ulagao u osuvremenjavanje tehnologije i Dukatov udio na tržištu je neprestano rastao.  Postao je vodeći proizvođač mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoja, a i u regiji. Inače, jedna od do danas nerazjašnjenih stvari koja se veže uz Rajića je i njegovo sudjelovanje u mijenjanju jugoslavenskih dinara za devize u Bosni i Hercegovini. On sam se nikada o tome nije izjasnio.

 

Pametan odabir  

 

Premda će oni koji poznaju Rajića, iz Dukatove ere, za njega kazati da je tvrdoglav i pomalo ishitren i nedorečen u odlukama što proizlazi iz nedostatak iskustva u vođenju velike kompanije, ono što mu se ubraja u vrline je činjenica da se znao okružiti sposobnim suradnicima, kojima je dopuštao da rade ono što najbolje znaju. Tako je Nadzornom odboru imao snažnu podršku u vezama, znanju i iskustvu jednog Franje Lukovića, čovjeka kojih je svih ovih godina na čelu Zagrebačke banke ili Milana Artukovića vlasnika Francka i njezinog dugogodišnjeg direktora.  Postavši jedan od najbogatijih Hrvata dvjetisućitih Rajić već polako započinje strategiju izvlačenja iz mliječnog biznisa te u nekoliko navrata najavljuje prodaju svoje tvrtke, ali sve do 2007. i prodaje Lactalisu to će biti samo probni baloni na osnovu kojih je Rajić dolazio do stvarne cijene za koju je mogao prodati Dukat.  U međuvremenu Rajić 2003. godine seli u Švicarsku, gdje je kupio malu tvornicu čokolade Favarger, koja mu je nekoliko idućih godina bila jedini biznis, od kojeg je očito u tom razdoblju sve donedavno odmarao, i skupljao snagu za nove poslovne pothvate. Ne ulazeći u pretvorbene malverzacije  iz devedesetih godina kada je očito svatko tko je ulazio u privatizaciju i kupovao nekadašnja društvena poduzeća morao imati određene političke i poslovne veze, Rajić se u narednom razdoblju iskazao kao poslovni čovjek koji je osnažio i modernizirao Dukat. Pri tome je dobro i zaradio, a kažu da su zaradili i svi oko njega. Istodobno Dukat je, sada kao dio Lactalisa,  još uvijek vodeća kompanija u mljekarskoj industriji u Hrvatskoj. Sve u svemu čini se dosta zadovoljnih, osim uvijek prisutne gorčine zbog kriminalne privatizacije, koja se dogodila Hrvatskoj. No, ukoliko se Rajić bude držao maksime da je proizvodnja pokretač svakog gospodarstva, kao što je izjavio i prilikom otvaranja svoje tvornice, te ako bude širio biznis i u njemu bude uspješan, nema sumnje da će mu mnogi odati i priznanje pa i oni koji nikada neće oprostiti niti jednu lipu Tuđmanovim „tajkunima“. Uz to ukoliko uspije u svom naumu za nadati je da će povući i druge koji imaju novca, ali još više znanja i sposobnosti, da ulažu u proizvodnju i Hrvatsku pozicioniraju kao zemlju u kojoj se i proizvodi, a ne živi samo od trgovine i turizma. To je smjer kojim se izlazi iz krize!