A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/JORDI%20SAVALL.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Jordi Savall u zvučnim suptilnostima istambulske glazbe | Politika+
Kultura

FORTE FORTISSIMO: Jordi Savall u zvučnim suptilnostima istambulske glazbe

Cjelovit glazbeni materijal Savallov je ansambl briljantno izveo u sjajnom ozračju crvenkasto osvjetljene pozornice.

Piše: Nacional.hr

Jedan od najboljih domaćih koncertnih ciklusa Forte fortissimo, u utorak je završio nastupom jednog od najkarizmatičnijih glazbenika današnjice, vrhunskog tumača rane glazbe i promotora svih postojećih vrsta viole da gambe, Jordia Savalla (r. 1941). S prilagodnim oblikom Hespèriona XXI, najpoznatijim od tri ansambla koja s podjednakim uspjehom vodi, izveo je program s albuma ¨Istambul. Dimitrie Cantemir¨ (AliaVox, AVSA9870) koji je snimio i izdao 2009. godine.

Odabir od gotovo tridesetak kratkih skladbi uokvirenih u četiri formalna ciklusa Savall je izdvojio iz zbirke ¨Kitab-i-ilm-i musiki¨ (Knjiga znanosti o glazbi) moldavskog doseljenika u Istambul Dimitrija Cantemira (1673-1723). Saznavši više o povijesno-teoretskom, stilskom i formalnom kontekstu osmanske glazbe 17. stoljeća, španjolski je glazbenik okupio šarolik nacionalni ansambl sastavljen od ponajboljih solista na autentičnim instrumentima, uglavnom turskog porijekla. Svaki se od njih uspio istaknuti improvizacijom unutar solističkih preludija/taksima pisanih za tradicionalni instrument (ud, kanun, liru, kemanču, tambur, duduk, santur), svojevrsnih introdukcija u skupno intonirane makame, najčešće Cantemirove rukopise, odnosno nacionalne i obredne plesove, te tužaljke i kratke sefardske stavke. Prizvuci francuske, talijanske i grčke glazbe ukazali su na povijesnu činjenicu okretanja Osmanskog carstva prema Europi na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće kada je Cantemir vlastitim notacijskim sistemom i kreirao spomenutu zbirku.

Cjelovit glazbeni materijal Savallov je ansambl briljantno izveo u sjajnom ozračju crvenkasto osvjetljene pozornice i posve zamračene Velike koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Na žalost, vizualni dojam nije odgovarao onom zvučnom gdje se nepotrebnim mikrofonima bitno degradirala profinjena akustika Savallovog ansambla kakvu smo mogli doživjeti 01. srpnja 2008. godine u Atriju Klovićevih dvora (Zagrebačke ljetne večeri). Upravo suprotan akustički pristup pokazao se vrlo uspješnim 19. veljače ove godine, u istoj koncertnoj dvorani (!), u nastupu češke mezzosopranistice Magdalene Kožene i ranoglazbenog Ansambla Private Musicke koji su kompletan program izveli bez ikakvog ozvučenja. S epitetom glazbenog istraživača, vrsnog producenta i uspješnog diskografa, koji svira 140 koncerata i izdaje 6 albuma godišnje, vjerujem da Jordi Savall zaslužuje, baš kao i njegova odana publika, vrhunski akustički tretman bilo kada i u bilo kojoj zemlji svijeta.

Postoje sumnje u umjetničkim krugovima o Savallovom udaljavanju od interpretacija zahtjevnog ranoglazbenog opusa kojim se vinuo do zvjezdanog statusa (Bach, Handel, Marais, Haydn, Mozart...), no rođeni katalonac izjavljuje ¨... kako bi se usudio reći da je glazba Turaka savršenija od one europske, u smislu metra i proporcija riječi, te je također vrlo teško razumjeti da se treba namučiti kako pronaći tek više od pregršta pojedinaca sa znanjem o zvučnim principima i suptilnostima te umjetnosti...¨. Predan logici spajanja udaljenih kultura, na geografski malom, no povijesno složenom europsko-azijskom prostoru, Savall se oprostio od zagrebačke publike glazbenom skicom u dodanom dijelu, s poznatom duhovnom melodijom u trodijelnom talijansko-grčko-tursko/arapskom melodijskom obliku.