A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/_DSC1381.JPG): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Miroslav Ambruš Kiš: Prvi Hrvat na mjesecu | Politika+
Regija

REPORTAŽA: Miroslav Ambruš Kiš: Prvi Hrvat na mjesecu

Miroslav Ambruš Kiš, Zagrepčanin, dugogodišnji novinar na čelu je tima koji sudjeluje u najuzbudljivijem tehnološkom natjecanju novoga milenija: utrci na Mjesec!

Piše: Miroslav Ambruš Kiš

Sjedim na pijesku u hladu palme i pišem tekst. Pomalo se smijuckam urbanom mitu da u Venezueli više ljudi godišnje pogine od toga što im kokosov orah padne na glavu nego od morskih pasa. Smijem mu se, jer isti obrazac važi za Indiju, samo su ondje par kokosi i kobre.

 

Bliži mi se kraj poslovne turneje po zapadnoj hemisferi (osim Australije) od mjesec i pol dana po Venezueli, Kaliforniji, Kolumbiji, Čileu… Otkako sam početkom lanjskog prosinca izabran da preuzmem vodstvo tima Synergy Moon pokušavam pohvatati konce, tko što radi od otprilike 150 ljudi u 18 zemalja, koliko članova imamo razasutih širom svijeta. Isto tako moram odgovoriti novim izazovima: razgovorima s financijerima i sponzorima koji upumpavaju novac u ovu našu skupu svemirsku igračku, te postići sporazume o razumijevanju i suradnji s nizom međunarodnih znanstvenih ustanova, sveučilišta i instituta. Na čelu sam tima koji sudjeluje u najuzbudljivijem tehnološkom natjecanju novoga milenija: utrci na Mjesec!

 

Ipak, ovo što pišem kao da zaokružuje puni krug: na karipskom sam otočiću 150 kilometara od južnoameričke obale, najvećem u atolu Los Roques. Otok nema struje, a baterija u laptopu se neizbježno prazni. Zbog posla koji sam prihvatio napustio sam posao u novinama, ali to nimalo ne znači da sam prestao biti novinar! I dalje me svrbe prsti da javljam o svemu što vidim, u čemu sudjelujem. Ipak, postoje dva ograničenja: neke stvari ne smijem pokazati zbog konkurencije, a druge zbog Pentagona. Prvo je razumljivo, drugo malo manje.

 

Tim Synergy Moon je međunarodna ekipa, a Pentagon bi najradije da se natjecanje za Google Lunar X Prize organizira samo za Amerikance. I k tome, da se nijedan komad tehnologije, osim što se šalje na Mjesec, ne iznosi s američkog tla. Nije to šovinistička urota, nego zapravo možda i opravdani strah da raketa tehnologija koju razvija privatni sektor ne bi možda pala u ruke neprijateljskoj strani. Što bi al-Qaida samo dala da dobije raketu koja može lansirati "tonu nečega" u orbitu i onda je, uz ucjenu ili bez nje, usmjeriti na bilo koji cilj na Zemlji? Zvuči kao prenapuhana fantazija negativca iz kakvog filma o Jamesu Bondu. Stvarnost je, međutim, da raketa koja šalje 120 kilograma razne opreme na Mjesec može biti i ubojito oružje - jednaka je onoj urbanoj mitologiji o kuharu i kuhinjskom nožu. Sada takva raketa iščiljava u naručju našeg nezavisnoga tima i nervoza je sve veća. Objektivna je opasnost da nas Pentagon i State Department poćnu gledati podozrivo kao i Sjevernu Koreju!

 

Ono što radim neobična je vrsta poduzetništva: u jednadžbi je previše nepoznatih varijabli da bi je se preporučilo ikome da u nju ulazi iz puke zabave. Među poznatim varijablama su zbroj znanja koji tim ima. Nepoznate varijable uglavnom su novac. Jednadžba se rješava tako da se pritiska jedna po jedna nepoznata. Google Lunar X Prize je tehnološko natjecanje slično Orteigovoj nagradi koja je, nakon što je 1927. Charles Linberg letom iz New Yotka u Pariz osvojio lovoriku pobjednika i 25.000 hotelijerovih dolara, ubrzo otvorila interkontinentalni putnički zračni promet — kao biznis. Sličnu je nagradu od 10 milijuna dolara potkraj 2004. godine osvojio i konstruktor Burt Rutan kada je njegova letjelica SpaceShip One dvaput u dva tjedna dotaknula granicu svemira na visini od 100 kilometara. Sada se gradi slična turistička letjelica za tvrtku rockerskog milijunaša Richarda Bransona Virgin Galactic. S uloženih 250 milijuna dolara on već danas, bez ijedne minute komercijalnoga leta, vrijedi milijardu dolara! Ali osim Rutanove tvrtke Scaled Composites, ondje su se natjecala još 24 privatno financirana tima. To je temelj nove svemirske industrije koja je u posljednjih desetak godina dobila jak zamah.

 

Google Lunar X Prize novi je znatno ambiciozniji izazov. Kada su pokretali tu nagradu 2007. godine, kaže utemeljitelj Zaklade X Prize Peter Diamandis, ni u snu se nisu nadali da će se na sudjelovanje u utrci na Mjesec odvažiti više od deset timova. Sada je zaključan popis od 29 timova, pri čemu ih je nekoliko prije zaključivanja iz raznih razloga odustalo!

Zadatak je jednostavan, a nagrada privlačna. Google je u zakladu uložio jackpot od 30 milijuna dolara. Privatno financirani tim pobijedit će i odnijeti 20 milijuna ako — svakako prije 31. prosinca 2012. godine — prvi od svih timova na Mjesec spusti letjelicu, a nekakvo vozilo potom po Mjesečevoj površini prevali najmanje 500 metara i o tome pošalje gotovo izravnu HD televizijsku sliku. Polovica preostalog novca od pet milijuna dolara utjeha je za drugo mjesto, koje može izmaknuti za dlaku, a ostatak ide na razne bonuse:

 

• ako se bespilotni hardver spusti na neko od povijesnih mjesta osvajanja Mjeseca i snimi te predmete podrijetlom sa Zemlje

 

• ako robotsko vozilo prevali više od 5000 metara

 

• ako oprema preživi mjesečevu noć od 14 zemaljskih dana

 

• ako na mjestu spuštanja otkrije vodu

 

Ako nijedan tim to ne uspije u zadanom roku, natjecanje se produžuje do isteka 2014. godine, a nagrade se prepolovljuju. Naš Team Synergy Moon neobična je pojava među svim timovima. Većina ih je koncentrirana oko raketnih, robotičkih i planetarnih znanstvenika s korijenima u sveučilišnim laboratorijima, ili spin-offovima velikih tvrtki poput Boeinga i Lockheeda, čak I NASA-inih odjela. Ako nisu američke, onda su to asocijacije sličnih tvrtki i istraživača u pojedinim zemljama. Naš tim od otprilike 150 suradnika razasut je u 18 zemalja svijeta. Rakete gradi Interorbital Systems iz Kalifornije, lander se gradi u Čileu, a imat će revolucionarne ukrajinske motore.

 

Na Mjesečevu površinu nosi čak dva robotska vozila, od kojih se jedno gradi na Svečučilištu Maryland, a drugo u Istri. Softver za razne računalno kontrolirane procese piše se u Indiji, Australiji, Francuskoj, Hrvatskoj… Telekomunikacijska baza je iz Velike Britanije, ali će digitalne veze između robota i landera bit hrvatske. Sav se softver integrira u Australiji, a matematika u njemu i fizika kontrolira se u Rusiji. Imamo još suradnike na raznim dijelovima sustava u Maleziji, Šri Lanki, u zemljama Zaljeva, Jordanu, Njemačkoj, Kanadi i još nekoliko država SAD-a… Premiju osiguranja cijeloga pothvata od rizika nanošenja štete nekom drugom najvjerojatnije će nam naplatiti osiguravateljska kuća s Otoka Mana, a lansirat ćemo se iz južnopacifičke otočke državice Tonge.

 

Najkrupniji i najskuplji dio operacije bit će raketa koja je to sposobna izvesti. Zanimljivo, malo je timova koji grade svoju raketu. Naša će pokusno biti lansirana najvjerojatnije ovoga mjeseca. Pokusi se s njom nastavljaju tijekom cijele godine, a dio tih pokusa obuhvaća do kraja godine i lansiranje kapsule s ljudskom posadom. Jedno od dva pilotska mjesta još je 2009. godine dodijeljeno meni. Drugi je član te najavljene posade Nebojša Stanojević, nezavisni filmski i televizijski producent s putovnicama BiH i Južne Afrike, a šef znanosti Brian Shiro s Havaja svoj je blog "Astronauts4Hire" pretvorio u udrugu onih koji se najozbiljnije pripremaju i nude svima koji žele ljudsku posadu. Napokon, na ovome putovanju odveo sam slavnoga zemljaka Mikea Vucelića u Mojave kod Rande i Roda Milliron u Interorbital Systems. Ili se može reći da je u svom maseratiju on onamo odvezao nas dvojicu, mene i Nijemca Olava Zipsera. Onamo smo doputovali iz Venecuele i odatle se poslije deset dana vratili natrag. Olav je moj službeni trener u padobranstvu. S njegovih 20.000 skokova od lanjskog listopada, sa 17 titula svjetskoga prvaka i više od 50 zlata na najvećim svjetskim natjecanjima, s Emmyjem za snimateljski rad, ja se kao početnik u padobranstvu osjećam vjerojatno kako bi se osjećao vozač početnik kojemu je u auto-školi instruktor Michael Schumacher. Nije da mu nemam čime uzvratiti: on je postao bočni član našega tima. Možda će još ove godine skočiti s naše rakete, oboriti 50 godina stari visinski rekord Joea Kittingera i biti prvi čovjek koji je namjerno, u slobodnom padu, probio zvučni zid.

 

Olav kaže da mu je to dosta za početak, jer misli skočiti i sa 60, 100 ili 315 kilometara, koliko bi ga već danas mogla visoko odnijeti naša raketa. I naš "napad" na Mjesec i Olavov skok, i moj orbitalni let samo su koraci u testiranju rakete koja bi već 2013. godine voziti turiste na slične orbitalne letove, kakav bih prvi trebao iskusiti ja: 10 krugova oko Zemlje u 12 sati leta. Naša se kapsula gradi, turistička još razrađuje na maketi u prirodnoj veličini. Sudjelovao sam u studiranju njene unutrašnjosti. A sad, uoči povratka, Olav, Nebojša i ja još malo uživamo, Završili smo sve planirane poslove i na predivnom koraljnom atolu čekamo datum povratka iz avionske karte. Los Roques je nacionalni park 150 kilometara sjeverno od kontineta u Karibima i sastoji se od 350 otoka, otočića i školja. Srećom, ima pistu za male avione, ako nam u raju dosadi.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

MIROSLAV AMBRUŠ KIŠ, ASTRONAUTI, SVEMIR