IVAN HRSTIĆ

PRIJATELJ GADAFI: Stipe Mesić: Gadafi se htio povući, osobno je tražio moju pomoć

Mesić razgovarao s veleposlanicima Kine, SAD-a i Rusije!

FOTO: Moamer Gadafi i Stipe Mesić
FOTO: Arhiv
Piše: Ivan Hrstić

Vijest će odjeknuti poput bombe: bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić razgovarao je u ponedjeljak na svoju inicijativu s veleposlanicima Kine, Sjedinjenih Država i Rusije u Hrvatskoj te ih obavijestio o verbalnoj osobnoj poruci libijskog vođe Moamera Gadafija koju je primio prošloga tjedna, u kojoj ga je Gadafi navodno obavijestio kako je spreman povući se s vlasti uz uvjet da NATO prestane s napadima, priopćio je ured bivšega predsjednika!

"Gadafi bio spreman potpuno se povući iz javnog i političkog života, uz čvrsto obećanje da neće biti prepreka ni uvođenju višestranačkog sustava, ni reformama, ali uz uvjet da prethodno prestanu NATO napadi."

"Iz prve ruke mogu potvrditi kako je pukovnik Gadafi bio spreman potpuno se povući iz javnog i političkog života, uz čvrsto obećanje da neće biti prepreka ni uvođenju višestranačkog sustava, ni reformama, ali uz uvjet da prethodno prestanu NATO napadi", stoji u Mesićevoj pisanoj izjavi za javnost.


Mesić u njoj navodi da može "potvrditi da je vlast u Tripoliju pokušavala s tom porukom preko svih raspoloživih kanala doprijeti do zemalja koje su igrale ključnu ulogu u organiziranju i vođenju vojnih operacija u Libiji".

"Ne ulazeći u ocjenu Gadafijevog režima, bez ikakvih iluzija o njegovome karakteru u kontekstu onoga što smatramo demokracijom, ali i uz punu svijest o strogo sekularnom karakteru vlasti što je srušena, izražavam žaljenje zbog toga što su borbe posljednjih mjeseci, uključujući i NATO udare, a posebno jučerašnje borbe za kontrolu nad Tripolijem, odnijele velik broj civilnih žrtava."

Mesić je, tako američkom veleposlaniku Jamesu Foley, kineskom veleposlaniku Shenu Zhifeiu i ruskom veleposlaniku Robertu Markarjanu iznio svoju sliku stanja u Libiji te izrazio zabrinutost zbog mogućeg razvoja zbivanja u toj zemlji u kojoj pobunjenici slamaju Gadafijev režim, navodi Mesić u svojem javnom pismu, ne navodeći kakav je odgovor dobio od stranih diplomata.

Stipe Mesić bio je prvi zapadni čelnik koji je nakon desetljeća izolacije zbog povezanosti s rušenjem putničkog zrakoplova iznad Lockerbieeja ušao u šator libijskog vođe u libijskom pijesku, a za njim su slijedili i čelnici Francuske, Britanije, Italije... i redom mu se poklonili u njegovom šatoru, očekujući unosne poslove za kompanije iz svojih država.

Hrvatske kompanije, očekivano, najmanje su kapitalizirale obnovu prijateljstva iz doba Jugoslavije i nesvrstanih, no, neke od njih ipak tradicionalno tamo imaju relativno stabilno tržište, kao što je INGRA, Mesićevog prijatelja Oppenheima, u kojoj je on nakon odlaska s Pantovčaka nakon kraćeg premišljanja zauzeo neplaćeno mjesto u nadzornom odboru.

Možda nije toliko čudno što je Mesić, u dvojnoj ulozi bivšeg hrvatskog predsjednika (službena funkcija koja od njaga i dalje traži da štitii hrvatske interese) i člana nadzornog odbora INGRA-e, do zadnjeg trenutka diplomatski govorio o prijatelju Gadafiju, koji "ne bi naredio da se puca po njegovom narodu".

Tako možda nije toliko čudno što je Mesić, u dvojnoj ulozi bivšeg hrvatskog predsjednika (što je službena funkcija koja od njega i dalje traži da štiti hrvatske interese i diplomatski obzirno nastupa prema stranim zemljama, pogotovu u trenutku kad se mora razmišljati o sigurnosti hrvatskih radnika u tim zemljama i njihovom izvlačenju u domovinu) i člana nadzornog odbora INGRA-e, do zadnjeg trenutka diplomatski govorio o prijatelju Gadafiju, koji "ne bi naredio da se puca po njegovom narodu". Tako je došlo i do ovog bizarnog slučaja u kojem već otpisani libijski vođa u trenutku kad može birati između sudbine Ceausescua ili Sadama Huseina traži baš njegovo posredništvo. Iako nije isključeno da ga je zatražio i od drugih (ima on još i bolje dobre srpske prijatelje, ali te vjerojatno nitko ne bi niti saslušao).


Poznato je da je Gadafi samo jučer, nakon prvog ograničenog noćnog upada pobunjenika na Tripoli, objavio dva tonska zapisa u kojem poziva svoj narod da ustane i riješi se 'štakora' - pobunjenika i NATO-ovih plaćenika, a  i danas, kad je Tripoli gotovo potpuno pod kontrolom pobunjenika, odnosno prijelaznog nacionalnog vijeća, podržava džepove otpora zbog kojih se na ulicama još vode žestoke borbe, a bolnice su pune mrtvih i ranjenih.

Jasno je da u takvom trenutku Gadafi više nije mogao postavljati nikakve uvjete koji bi možda doveli do toga da mu pobunjenici garantiraju miran odlazak u egzil, a pogotovu nije mogao uvjetovati da prije toga prestanu udari NATO-ovih zračnih snaga.

Pobunjenici su i sami priznali da su se takvi pregovori vodili, a vjerojatno je do ovako brzog prodora u glavni grad i došlo zbog toga što su s njima surađivali neki Gadafijevi zapovjednici, možda čak i njegovi sinovi.

U ovom trenutku još nije jasno gdje se pukovnik točno nalazi, ali je sasvim moguće da je još uvijek u glavnom gradu, a prijatelj Mesić nema baš nikakve mogućnosti da mu pomogne ili da pridonese bržem zatišju oružja u Libiji.


"Ne ulazeći u ocjenu Gadafijevog režima, bez ikakvih iluzija o njegovome karakteru u kontekstu onoga što smatramo demokracijom, ali i uz punu svijest o strogo sekularnom karakteru vlasti što je srušena, izražavam žaljenje zbog toga što su borbe posljednjih mjeseci, uključujući i NATO udare, a posebno jučerašnje borbe za kontrolu nad Tripolijem, odnijele velik broj civilnih žrtava", zaključuje Mesić u svojem javnom pismu, iz čega bi se dalo zaključiti da iskreno žali ne samo zbog žrtve libijskog naroda nego i zbog sudbine libijskog diktatora, prema kojem izgleda još nisu umrle baš sve njegove simpatije, kao i zbog očito negativnog odgovora stranih diplomata u čijim je rukama možda bila moć da stvari krenu drugim smjerom i koji su se tako oglušili na zadnji pukovnikov vapaj.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

robert markarjan, shen zhifein, james foley, libija, moamer gadafi, stipe mesić