Dražen Klarić

KOLUMNA: Komadinin odlazak razotkriva slabosti SDP-a, koji postaje stranka elite s Iblerovog trga

Jedan od zadnjih jakih stranačkih igrača koji snagu nije crpio iz stranačke središnjice.

Piše: Dražen Klarić

Iznuđena ostavka Zlatka Komadine pokazatelj je odnosa snaga u SDP-u, Vladi, ali i koalicije. Neosporno je da se dugogogodišnja SDP-ova riječka zvijezda nije snašla u ulozi ministra, kao što je i nepobitno da je preuzeo resor u kojem se nalazila cestogradnja i željeznica. I upravo se to pokazalo kobnim za nesuđenog Račanova nasljednika, nikad izrealiziranog Milanovićeva protukandidata, i nesuđenog predsjedničkog kandidata SDP-a. Pravo, pa mogli bi smo ga nazvati 'povijesno', na cestogradnju i željeznicu još od dvijetisućite polažu prvi potpredsjednik Radimir Čačić, odnosno ministar financija Slavko Linić. U odnosu na ova dva moćna i stilski agresivna političara, Komadina se doimao slabim i izgubljenim.

Komadininim odlaskom, jer ovo jest njegov politički kraj kada je u pitanju politika na nacionalnoj razini, SDP postaje "zagrebačka stranka" s članstvom u cijeloj Hrvatskoj. Onaj tko želi uspjeti, a ima ambicije malo veće od sjedenja u saborskim klupama, morat će biti što bliže Iblerovom trgu.

Pritisak, odgovornost, težak resor i sveprisutnost ove dvojice političkih terminatora, Komadini su ministarske dane učinili neizdržljivim. Njegov odlazak još je jednom pokazao kolika je moć Radimira Čačića, ali su i pokazatelj postupnog jačanja Slavka Linića, koji se već dugo ne nalazi među najbližim Milanovićevim suradnicima.

Za Linića se pametnim pokazala strtategija pronalaženja zajedničkog jezika s HNS-ovim predsjednikom koji se u prvih sto dana Vlade, očekivano prometnuo u najagilnijeg član Milanovićeva tima, koji nerijetko zasjenjuje i samog premijera. Naravno, pogrešno bi bilo pomisliti da Čačić upravlja Vladom, tu se prije svega radi o Milanovićevoj strategiji, ali i stilu vladanja. No, Čačićeva poduzetnost i energija, ma koliko god on ponekad bio težak, neurozan ili bahat, u ovom trenutku je najveća pokretačka snaga Banskih dvora. Čačić naprosto, kao i Linić ima iskustvo upravljanja velikim sustavima, za razliku od velike većine ministara. Koliko je to iskustvo važno, upravo je vidljivo na primjeru Komadine - iako je bio uspješan župan nije postao i uspješan ministar - ili na primjeru Željka Jovanovića koji pomalo prerasta u najveće razočaranje nove Vlade.

Tako SDP nastavlja s vrlo opasnom praksom stvaranja stranačke elite koja se isključivo bavi politikom i u čijim radnim knjižicama osim sjedenja u gradskoj skupštini i saborskim klupama ne piše ništa drugo. Cijelo njihovo životno i radno iskustvo svodi se na politiku. Ako je to nekada bilo dovoljno danas više nije.

Odlazak Komadine pokazatelj je i apsolutne vlasti Zorana Milanovića unutar SDP-a, ali istovremeno i siromaštva najjače stranke kada su u pitanju kadrovi i to ne samo kada je u pitanju preuzimanje funkcija u vlasti nego i u samoj stranci. Zlatko Komadina bio je jedan od zadnjih jakih stranačkih igrača koji snagu nije crpio s Iblerova trga. Unatoč tome što je političko djelovanje vezao uz Rijeku, odnosno županiju, bio je i prepoznatljiv političar na nacionalnoj razini. Njegovim odlaskom, jer ovo jest njegov politički kraj kada je u pitanju politika na nacionalnoj razini, SDP postaje "zagrebačka stranka" s članstvom u cijeloj Hrvatskoj. Onaj tko želi uspjeti, a ima ambicije malo veće od sjedenja u saborskim klupama, morat će biti što bliže Iblerovom trgu.

Tako SDP nastavlja s vrlo opasnom praksom stvaranja stranačke elite koja se isključivo bavi politikom i u čijim radnim knjižicama osim sjedenja u gradskoj skupštini i saborskim klupama ne piše ništa drugo. Cijelo njihovo životno i radno iskustvo svodi se na politiku. Ako je to nekada bilo dovoljno danas više nije. Kadrovsko siromaštvo vidjelo se i nakon preuzimanja vlasti, dok HNS ima već izdefinirana imena za preuzimanja državnih i javnih tvrtki, na SDP se čekalo danima, a za neka se mjesta rješenja nemaju ni danas.

Pritom nemojte misliti da su to radili zbog toga što su bili protiv političkih smjena. Ne!! SDP je kao i HDZ prije njih, nastavio praksu političkog smjenjivanja bez obzira jesu li "HDZ-ovi direktori" imali dobre ili loše rezultate.

Pravo je pitanje je hoće li "SDP-ovi političari" biti uspješniji ili pak lošiji od smijenjenih "HDZ-ovi direktora". I dok čekamo prve rezultate, možemo samo konstatirati da ni ova Vlada nije napravila iskorak u demokratskom razvoju društva kada su u pitanju političke smjene, odnosno da će
HDZ nakon što ponovno dođe na vlast, apsolutno imati pravo smjeniti sve direktore bez obzira na uspješnost. I tako u krug. Milanović ga je mogao prekinuti, ali nije.