A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/G-H/hdz-izbori-101.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Izbori u HDZ-u: Koga god izabrali - sigurno će pogriješiti! | Politika+
IVAN HRSTIĆ

IZBORNA KLADIONICA: Izbori u HDZ-u: Koga god izabrali - sigurno će pogriješiti!

Vladajuća koalicija najviše se boji Karamarka, no, na njegovu žalost, i dalje ga se boji i veliki dio HDZ-ovih stranačkih dužnosnika, i to ponajviše onih čiji se glas računa.

Piše: Ivan Hrstić

Nije bilo jednostavno posljednjih nekoliko mjeseci novinarski pratiti stranačke izbore u HDZ-u. Čitatelji mogu dijelom opravdano kritizirati - kad se sve stavi na hrpu, vjerojatno nije daleko od istine da smo najviše od svega objavljivali spinove raznih PR stručnjaka. Nije ni moglo biti drugačije, jer smo objavljivali svaku relevantnu vijest koja nam je stizala o bilo kojem od kandidata, kako od agencija, tako i od izbornih stožera. Svjesno smo pristali na tu igru, jer aktivno praćenje u stopu pojedinih kandidata doista nam se činio kao puki profesioalni mazohizam, ali i sadizam prema čitateljima. Pitate se koliko je tu patila novinarska istina? Sve što smo mogli je da bez diskriminacije objavljujemo sve što nam stiže, da se ogradimo gdje god možemo i stavimo u navodnike sve što nam se činilo nedovoljno uvjerljivim, a istovremeno nam se pokušavalo prodati kao nepobitna činjenica, te da vlastite komentare sačuvamo za autorske tekstove.

Kad bi čelnika HDZ-a birala aktualna vlast, Karamarko bi sigurno bio zadnji kojega bi izabrali. Vladajuća koalicija najviše se boji upravo njega, no, na Karamarkovu žalost, i dalje ga se boji i veliki dio HDZ-ovih stranačkih dužnosnika, i to ponajviše onih čiji se glas računa.

Na kraju, kad se sve sabere, čini se da su Karamarkovi spin-doktori odradili najbolji posao. Ili njegova obavještajna zajednica, kako bi rekli njegovi konkurenti. Čitamo li tekstove u hrvatskim medijima, pa i na PolitikaPlusu, nedvojbeno ćemo zaključiti da je Tomislav Karamarko zapravo unaprijed predodređen za pobjednika. No, istina je još uvijek daleko od toga, jer bez obzira što govorili mediji, te kome podršku javno izricali čelnici pojedinih ogranaka, još nitko nije uspio anketirati 2200 HDZ-ovih izaslanika koji će stvarno, svatko pred vlastitom savješću, odabrati novo čelništvo stranke.

Znali smo da je relevantna anketa nemoguća i onda kad smo objavljivali rezultate ankete među hrvatskim građanima, napravljenu za potrebe Soundseta i PolitikePlus, koja je donijela nedvojbeni zaključak da Karamarko najbolje kotira među onima koji uopće neće imati priliku za njega glasovati. No, na koncu, i to je sasvim relevantan dio gotovo šestomjesečne sage o izboru novog čelnika HDZ-a.

Ima mnogo onih koji automatski odmahuju rukom na cijelu priču, smatrajući da je povijest još jednom zasluženo pomela HDZ, te da ovaj put više ne zaslužuju povratak, niti vjeruju da će im hrvatski građani ikad više dati novu šansu. No, oni pri tom zaboravljaju da aktualna vlada pred sobom ima vrlo težak izazov, u kojem čak i uspjeh, do kojeg može doći samo uz vrlo visoku cijenu i brojne kolateralne žrtve, lako može biti predstavljen kao potpuni neuspjeh.  HDZ će tako vrlo brzo dobiti novu šansu, a onaj koji sad bude izabran za predsjednika HDZ-a lako može postati sljedeći hrvatski premijer. A tu onda već zastaje knedla u grlu, zar ne?

Tko je među kandidatima uopće dostojan te funkcije? Tko je dovoljno sposoban da to ne bude još jedan potop? Karamarko, Kosor, Kujundžić, Milinović, Milošević? To je abecedni poredak, a ovo je poredak s kladionice - najmanju zaradu donio bi vam Karamarko. Što je, naravno, dobra vijest za njega.


Još donedavno, u kampanji za parlamentarne izbore, činilo se da dišu kao jedan

1. TOMISLAV KARAMARKO - X faktor ili X dosije?

Kao Sanaderov izbor za ministra unutrašnjih poslova, u trenutku kad je trebalo spašavati izgubljeni ugled nakon vala drskih zločina u metropoli, javnost je od Karamarka mnogo očekivala. Na koncu, uglavnom je ostala - duboko razočarana. Istina je da je upravo u tom razdoblju krenula ofenziva protiv korupcije i kriminala, no teško je izvući zaključak da je to baš njegova zasluga. Istovremeno, koincidencija ili ne, nova zakonska regulativa policiju je stavila u funkciju nasilnog provođenja raznih moralno ili čak zakonski spornih odluka koje su išle u korist raznih lokalnih tajkuna, a na štetu radnika koji nikad nikakvu zaštitu nisu imali.

Kosor je tijekom parlamentarnih izbora prokockala bodove teško stečene na europskim uspjesima. No, pogled izaslanika na izbornom saboru stranke ipak je iz bitno drugačijeg kuta. Među njima je mnogo onih koji svoj status u stranci zahvaljuju možda ne toliko Jadranki Kosor, ali svakako onim istim stranačkim moćnicima koji nju i dalje javno podržavaju, počevši od Vladimira Šeksa.

Kako smo već vidjeli, kad bi nacija mogla HDZ-u izabrati čelnika, Karamarko bi ipak bio u solidnoj poziciji. No, ona neće odlučivati, neće odlučivati ni članstvo HDZ-a, već manji broj povlaštenih, za koje je prema dosadašnjem iskustvu jasno da će većina pred očima imati svoje vlastite interese. Kad bi čelnika HDZ-a birala aktualna vlast, Karamarko bi sigurno bio zadnji kojega bi izabrali. Vladajuća koalicija najviše se boji upravo njega, no, na Karamarkovu žalost, i dalje ga se boji i veliki dio HDZ-ovih stranačkih dužnosnika, i to ponajviše onih čiji se glas računa.

Karamarko polarizira članstvo možda i više nego Jadranka Kosor - a dio die hard članova otvoreno ga i nepomirljivo prezire zbog njegove podrške Stipi Mesiću, koliko god to za njega bila davna prošlost. No, pri tome se nipošto ne smije smetnuti s uma da Karamarko kao dugogodišnji član obavještajne zajednice nikad nije presjekao svoje stranačke veze. Upravo suprotno tome, nastavio ih je graditi. Također, njegov PR u ovoj kampanji nije bio uspješan samo u medijima, on je sa svojom očito efikasnom operativom veliki posao odradio na terenu, obilazeći ogranke i davajući garancije da on nije ovdje da bi proveo čistke, već da bi ponovno stvorio veliki i moćni HDZ, koji bi bio u stanju ponovno osvojiti vlast na nacionalnoj razini. A to mnogima imponira.

2. JADRANKA KOSOR - kontinuitet čvrsto zategnute uzde

Većina promatrača sa strane, pa i veliki broj članova HDZ-a reći će da stranka mora napraviti potpuni odmak od vodstva kojeg se može povezati sa skandalima nastalima u doba Sanaderove vlasti. HDZ treba vodstvo koje može nesmetano broditi bez obzira na ishod aktualnih sudskih procesa protiv Ive Sanadera i protiv same stranke. Nema nikakvih dokaza da se Jadranka Kosor osobno koristila crnim fondovima, no njezin ostanak na čelu stranke u očima birača na nacionalnoj razini značio bi prije dokaz kontinuiteta nego radikalnog odmaka od negativnog nasljeđa koje proizvodi mučninu u želucu prosječnog Hrvata.

Na žalost Darka Milinovića, koji sad iz sveg oružja udara po Jadranki Kosor, on nikad prije nije dao nijednu izjavu iz koje bi se dalo naslutiti da je on bilo kakva opozicija unutar stranke. Uvjerljivost njegove današnje pozicije je, dakle, čista nula.

Objektivno gledano, nasljeđe Jadanke Kosor ipak je obilježeno pozitivnim predznakom, okončanje pregovora s EU i skidanje slovenskih balvana s ceste njezin je osobni uspjeh. Sve do početka kampanje za parlamentarne izbore nema se zapravo mnogo toga za prigovoriti njezinom kratkom i odmjerenom vladanju osim duboko pogrešne reakcije na novi presudni trenutak u hrvatskoj povijesti - prelijevanju globalne gospodarske krize unutar hrvatskih granica.

Unatoč svim sumnjama, Kosor je prilično sigurno držala uzde konja kojeg je zajahala - sve dopočetka nacionalne predizborne kampanje, kad protiv sebe nije imala samo opoziciju već i USKOK. Premda se dijelom opravdano hvali da je ona ta koja je omogućila bitku protiv korupcije, teško je zaboraviti da je ona pri kraju kampanje za parlamentarne izbore bila u verbalnom ratu s državnim odvjetništvom. Panika je na koncu ponovno prevladala, previše je popuštala onima oko sebe koji su se bojali pravosudnih procesa te onima koji su je uvjeravali da za pobjedu mora na svoju stranu pridobiti desnicu, tako da je na koncu Kosor bila duboko kompromitirana, prokockavši teško stečene bodove predvodnice europejske umjerene struje. No, pogled izaslanika na izbornom saboru stranke ipak je iz bitno drugačijeg kuta. Među njima je mnogo onih koji svoj status u stranci zahvaljuju možda ne toliko Jadranki Kosor, ali svakako onim istim stranačkim moćnicima koji nju i dalje javno podržavaju, počevši od Vladimira Šeksa. Nezanemariv dio njih zna da zadržavanje zaštićenog statusa podrazumijeva lojalnost prema svojim zaštitnicima, pa je tako jasno da Jadranka Kosor i dalje ima moćnu izbornu bazu.

3. DARKO MILINOVIĆ - kalif namjesto kalifa

Stranka mora napraviti odmak od tog autokratskog vodstva, kažu mnogi, a često to ponavlja i Darko Milinović. Nevolja je jedino u tome što je on u posljednje dvije godine u očima javnosti bio percipiran kao njezina lijeva ruka, a svakako za ono što se događalo nema ništa manju zapovjednu odgovornost nego Jadranka Kosor. Na žalost Darka Milinovića, koji sad iz sveg oružja udara po Jadranki Kosor, on nikad prije nije dao nijednu izjavu iz koje bi se dalo naslutiti da je on bilo kakva opozicija unutar stranke.

Premda su vodili umjerenu i civiliziranu kampanju i imali otvorenu podršku dijela stare struje, uključujući obitelj Tuđman, malo je vjerojatno da će Kujundžić i Prgomet uspjeti motivirati značajniji dio HDZ-ovih delegata. I u kampanji se jasno vidjelo da su njihova sredstva relativno skromna. Nice try, rekli bi Englezi, njihova kandidatura ipak će biti samo dobrodošao demokratski ukras ovim izborima.

Uvjerljivost njegove današnje pozicije je, dakle, čista nula. K tome, za razliku od Jadranke Kosor, mnogo štete nanijeli su mu nikad dokazani navodi da se i sam za osobne potrebe služio gotovinom iz stranačke crne kasice-prasice. Iako se on danas agilno zalaže za više demokracije u vrhu stranke, te mu se lako može povjerovati da ne bi bio u sttanju vladati autoritarno, njegova nekarizmatična pojavnost i retorika pri tome svakako mu više odmažu nego pomažu. No, čovjeka koji je toliko dugo bio u stranačkom vrhu i koji očito i dalje ima stranačku bazu, ne može se tek tako otpisati.

4. MILAN KUJUNDŽIĆ - dobar pokušaj

HDZ treba ljude koji nisu učenici i sljedbenici Mesića, Sanadera i Kosor, uporno ponavlja Milan Kujundžić, igrajući pri tom, kao i svi u ovim izborima, na kartu tuđmanizma, što naciju baš ne impresionira, jer bi ona radije onoga koji poštuje Tuđmanove dosege, ali je i pri tome duboko kritičan prema tamnoj strani njegove ostavštine. Poruka je namijenjena onima koji bi trebali cijeniti dosljednost i lojalnost. Poruka je: za razliku od nekih, mi smo uvijek bili ovdje, u dobru i zlu nismo okretali leđa stranci i tako će biti i ubuduće!

Idealan kandidat za HDZ bio bi onakav kakvim se svojedobno predstavljao Ivo Sanader. Nažalost, to je bila fikcija kratkog vijeka. HDZ danas nema kandidata koji bi mogao makar i za trenutak zavesti naciju. Izaslanik HDZ-a na saboru mogao bi se zateći kao u popularnoj dječjoj video igrici: Izaberi jedan broj - sigurno ćeš pogriješiti!

No, premda su vodili umjerenu i civiliziranu kampanju i imali otvorenu podršku dijela stare struje, uključujući obitelj Tuđman, malo je vjerojatno da će Kujundžić i Prgomet uspjeti motivirati značajniji dio HDZ-ovih delegata. I u kampanji se jasno vidjelo da su njihova sredstva relativno skromna. Nice try, rekli bi Englezi, njihova kandidatura ipak će biti samo dobrodošao demokratski ukras ovim izborima.

5. DOMAGOJ MILOŠEVIĆ - autsajder

To još više vrijedi za Domagoja Miloševića, koji jednostavno nije imao ni vremena da dokaže da je sposoban nešto napraviti. Kao što nismo u stanju navesti nijednu investiciju koju je kao ministar doveo ili pomogao realizirati (nije to zapravo bilo ni realno očekivati!), tako nemamo pojma kakve su njegove stvarne političke i organizacijske sposobnosti. Jasno je samo da on još uvijek nema baš nikakvu izbornu bazu i veze na terenu, te da je očito kampanju organizirao isključivo privatnim sredstvima.

Tko će od favoriziranih stvarno pobijediti? Nezahvalno je prognozirati, no bilo bi stvarno iznenađenje kad u drugi krug ne bi ušli Karamarko i Kosor. Isto tako bi bilo iznenađenje kad bi netko pobijedio već u prvom krugu.

Idealan kandidat za HDZ bio bi onakav kakvim se svojedobno predstavljao Ivo Sanader. Nažalost, to je bila fikcija kratkog vijeka. HDZ danas nema kandidata koji bi mogao makar i za trenutak zavesti naciju. Izaslanik HDZ-a na stranačkom saboru mogao bi se zateći kao u popularnoj dječjoj video igrici: Izaberi jedan broj - sigurno ćeš pogriješiti! Jednostavno se ne čini da ijedan od ponuđenih kandidata ima kapacitet da HDZ ponovno dovede na čelo države. No, možda im je u ovom trenutku dovoljno i zaustaviti daljnji pad na predstojećim lokalnim izborima. I nadati se da će Kukuriku koalicija biti toliko loša da će za Hrvate ponovna smjena vlasti biti jedina opcija.


Ispod crte

Racionalno procijenivši sve kandidate, njihove vrline i mane te realan odjek kojeg stvaraju u izbornoj bazi, možemo lako zaključiti da nijedno od njih nije onako uvjerljvo i superirorno kao što se svojedobno doimao Ivo Sanader, no uzevši u obzir sve što smo od njega doživjeli, to možemo shvatiti i kao dobrodošlu promjenu. Ono čemu se trebamo prije svega nadati da ništa ovaj put neće podsjećati na one zlokobne izbore u režiji Branimira Glavaša, koji su bili temeljni preduvjet te superiornosti te da će, tko god to bio, HDZ svojeg novog čelnika odabrati u demokratskom ozračju, bez napetosti i sjena koje bi ga pratile u njegovu mandatu.

Način na koji se vodila kampanja daje donekle razloga za brigu, ne samo zbog očitih manipulacija na lokalnim razinama te nesmiljenog pretresanja stranačkog prljavog rublja na nacionalnoj razini, čime je stranci nanesena šteta kakva neće preko noći biti zaboravljena. Problem je i u tome što su neki ogranci i njihovi čelnici javno izricali svoju podršku pojedinim kandidatima, iako je jasno da to nisu napravili na temelju nekakvog anketiranja svojeg članstva. Time su možda u stranačkoj javnosti djelomice iskrivljavali realnu sliku na terenu i, što je mnogo veći problem, zapravo su vršili nelegitiman pritisak na one među njima koji će stvarno glasovati. Na koncu ipak, svaki od njih ostaje s vlastitim glasačkim listićem i vlastitom savjesti. Nadajmo se da će je upotrijebiti.