IVAN HRSTIĆ

TKO JE KOGA NAPUCAO: Milanović je dobro odlučio, došlo je vrijeme za novog čovjeka na čelu HNB-a!

Vrijeme je Rohatinskom iscurilo. I to vrlo, vrlo polako. Presporo, rekli bi mnogi.

Piše: Ivan Hrstić

Čini se kao da nema toga tko se nije zgrozio načinom na koji je premijer Zoran Milanović priopćio Željku Rohatinskom da mu njegove usluge nisu više potrebne. Nakon 12 godina službe na tako visokoj i odgovornoj funkciji odbijenicu dobiti u telefonskom razgovoru stvarno se čini kao krajnje nekulturan i bahati postupak. Rohatinski nije zaslužio sudbinu Ferdeljija, rekli bi neki.

No, ni Ferdelji nije zaslužio sudbinu Ferdeljija.

Ako se povjeruje Milanoviću, istina je ipak malo drugačija. Završni telefonski razgovor navodno je bio samo jedan u nizu brojnih razgovora telefonom i uživo, a formulacija 'da daljnja suradnja više nije moguća' nema nikakve veze s onim što je on stvarno Rohatinskom rekao. No ovaj put Milanović ne može ništa predbacivati novinarima. Zaludu mu je plakati 'da se to tako ne radi'. Rohatinski je rekao što je rekao, pred novinarima je iskoristio priliku da napuca Milanovića, prije nego Milanović pred novinarima napuca njega.



No, na koncu, Milanović je taj koji ostaje, a Rohatinski (kojeg su još donedavna neki moćnici htjeli za premijera) onaj je koji odlazi zaraditi za ugodnu mirovinu. Hoće li se vratiti pod skute Ivici Todoriću ili će naći novog poslodavca, sasvim je svejedno. 12 godina na čelu bilo koje državne institucije više je nego dovoljno, nema nezamjenjivih i ako ova država nema bar još jednog čovjeka koji može obavljati njegov posao, zaslužila je da propadne. 18 godina bilo bi stvarno previše, pogotovu za funkciju s kojom u mirnodopska vremena ne dolazi ništa manja moć nego što je u rukama predsjednika RH, a kojemu je mandat ipak ograničen. Milanović je u pravu, ovo nije smjena, Rohatinskom je vrijeme jednostavno iscurilo. I to vrlo, vrlo polako.

18 godina bilo bi stvarno previše, pogotovu za funkciju s kojom u mirnodopska vremena ne dolazi ništa manja moć nego što je u rukama predsjednika RH, a kojemu je mandat ipak ograničen. Milanović je u pravu, ovo nije smjena, Rohatinskom je vrijeme jednostavno iscurilo. I to vrlo, vrlo polako. Presporo. rekli bi mnogi. Nemamo boljeg, odgovorili bi drugi.

Presporo, rekli bi mnogi. Nemamo boljeg, odgovorili bi drugi. No, kakva je objektivna ocjena tog njegovog dvostrukog mandata? Odgovor, naravno, ovisi koga pitate, no, ako se trudimo biti objektivni, mogli bismo reći da je Rohatinski sjajno obavljao zadaću koja mu je postavljena - očuvanje stabilnosti bankarskog sustava. To što HNB-u po definiciji nije dana znatno šira uloga brige za makroekonomski sustav - nije krivica Željka Rohatinskog, već vlade i zakonodavca. No onda nije nikakvo čudo da su ga stalno, pogotovo u drugom mandatu, optuživali da je sluga stranih centara financijske moći, jer oni su ti koji stoje iza više 90 posto hrvatskih komercijalnih banaka.

OSTAVŠTINA ŽELJKA ROHATINSKOG - PALAC GORE ILI DOLJE?

Ostavština Željka Rohatinskog je dakle, hrvatski bankarski sustav, koji je i na vrhuncu krize izuzetno stabilan, te je, za razliku od mnoštva zemalja u kojima su vlade bile prisiljene spašavati svoje bankarske sustave, ovaj došao u priliku da spašava hrvatske vlade. Upozorenja koja je Rohatinski izdao davno prije izbijanja globalne financijske krize pokazala su se vidovitim. Kriza je u svijetu izbila u  prvom redu zato što su američki bankari u potrazi za nezasluženim bonusima izdavali kredite sve većem broju klijenata koji realno nisu bili kreditno sposobni, i to u uvjetima pogoršanih gospodarskih trendova, a Rohatinski je stalno, još prije no što je to postalo svima očito, upozoravao upravo na potrebu poštivanja kreditnih kriterija. To nas, doduše, uopće nije spasilo od kreditne prezaduženosti, no, neki potezi HNB-a, kao što je podizanje stope obveznih rezervi ipak su doveli do povećane selektivnosti bankarskih plasmana i usporavanja rasta udjela loših kredita. Nažalost, sve veće potrebe države, progutale su najveći dio zdravih plasmana, pa za potrebe realnog gospodarstva nije ostalo mnogo.

Kriza je u svijetu izbila u  prvom redu zato što su američki bankari u potrazi za nezasluženim bonusima izdavali kredite sve većem broju klijenata koji realno nisu bili kreditno sposobni, i to u uvjetima pogoršanih gospodarskih trendova, a Rohatinski je stalno, još prije no što je to postalo svima očito, upozoravao upravo na potrebu poštivanja kreditnih kriterija.

HNB je jednako tako bio čvrst u očuvanju stabilnog tečaja nacionalne valute, što je sasvim sigurno pomoglo onako brzom kreditnom bumu bez pokrića u nacionalnoj proizvodnji. Da je HNB-u dana zadaća stvarne brige za makroekonomski sustav, a ne prvenstveno briga za potrebe bankarskog sustava, vjerojatno bi uvažio činjenicu da je politika stabilnog tečaja zapravo politika jake, čitaj precijenjene kune, koja najviše pogoduje uvoznom lobiju (možda čak i više moćnoj mašineriji uvoza novca nego trgovcima uvoznicima!), a polako, ali sigurno, dokida izvozne sposobnosti gospodarstva. No, ključni, itekako moćni kontraargument za javnost je uvijek bila iznimno velika zaduženost stanovništva u ekstremno euriziranom sustavu, koji ne bi podnijeli nagli rast rata svojih kredita. Kreditno sposobni građani tako su u manje od jednog desetljeća pojeli supstancu sve slabijeg proizvodnog dijela gospodarstva, na kojem dugoročno jedino može počivati održivost sustava.

Nikakvo čudo, dakle, što su mnogi sad zabrinuti što će biti s njihovim kreditnim obvezama. Kako će reagirati bonitetne agencije, kojima je prisutnost Željka Rohatinskog bila siguran znak predvidivosti puta kojim će financijski sustav u budućnosti ići? Hoće li zbog odlaska Rohatinskog poskupjeti zaduživanje u inozemstvu, hoće li građanima skočiti mjesečne rate kredita?

Malo je vjerojatno da si ova vlada te Boris Vujčić na mjestu guvernera HNB-a mogu priuštiti bilo kakve osjetnije zaokrete. To jednostavno nije realno očekivati. Već i izbor Vujčića, dugogodišnjeg zamjenika Željka Rohatinskog, pokazatelj je namjere da se održi barem privid kontinuiteta dosadašnje politike HNB-a. No, za ovu državu ipak uvijek vrijedi 'nikad ne reci nikad', doza neizvjesnosti očito postoji i na vladi i novom vrhu HNB-a je da što prije investicijskoj i svoj inoj javnosti pruži nedvojbene signale ako doista namjerava nastaviti istim putem kao i do sada. Ne bude li vrlo brzo takvih signala, svima ostaje sloboda da to proumače i na potpuno suprotan način.

DIOBA VLASTI
Josipović nije u pravu: Odluka o Rohatinskom ne može biti 'legitimna odluka Vlade'! >>>
Prema zakonu, HNB i njezin guverner uopće ne odgovaraju Vladi!

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

krediti, hnb, željko rohatinski, zoran milanović