VANJA VUČKOVIĆ

KOMENTAR: Karamarko odlučio o budućnosti Kosor. No, za razliku od njega, ona je svoje mjesto u povijesti već izborila!

Kakva je njena ostavština?

Piše: Vanja Vučković

Dvorana puna, lica nasmiješena, u zraku miris olakšanja i iščekivanja. Zastava hrvatska, na zidu fotografija Franje Tuđmana. Za govornicom Tomislav Karamarko.

Prva sjednica novog HDZ-a, posljednji red. U njemu? Jadranka Kosor. Prizor do jučer nezamisliv, danas stvaran, neobično simboličan i od mnogih dočekan s podlim podsmjehom.


Oslušnemo li vox populi teško ćemo čuti da itko danas žali za Jadrankom Kosor. S obzirom na to da ju niti na jednim izborima nisu odabrali, nedostatak empatije valjda je logičan.

Karamarko od prvoga dana ne skriva da u novom stranačkom poretku za bivšu premijerku u prvim redovima nema mjesta. Njenih pet minuta slave je iscurilo.

Nikad demokratski izabrana, Jadranka Kosor  vodstvo, kako stranke tako  i države, preuzela je kao nasljedstvo odbjeglog Ive Sanadera. Nezavidna ostavština. A što je Kosor za sobom ostavila?  Je li njena marginalizacija od vlastite stranke i javnosti do kraja opravdana?


Premda su pozitivni potezi ostali u sjeni permanentnih kritika koje su je, za razliku od naklonika vjerno pratile do kraja, Jadranku Kosor ne bi se smjelo olako lišiti zasluga koje su odredile Hrvatsku povijest.


Ostavljena u stranci kao u kavezu punom lavova, stjerana u kut, u šah mat poziciji, napuštena od naklonjenika i simpatizera, isprovocirana  i marginalizirana Jadranka Kosor nalazi se pred novom bitkom. Bitkom za očuvanjem dostojanstva. Bitkom za vlastiti opstanak.

Unutrašnja politika

Sjetimo se da za vrijeme trajanja njena mandata, zbog sulude hrabrosti ili pak potpune nemoći da ga u tome spriječi, državni odvjetnik nikada nije bio samostalniji u donošenju odluka. U borbi protiv kriminala i korupcije bespogovorno je ulazila u sve sfere društva,  pa tako ne zaziravši niti od traženja same glave korupcijske hobotnice - vlastite stranke.


Premda je, makar prividno, urodilo plodom, glave ju je to, ali vlastite na kraju došlo.


Je li u tom trenutku bila svjesna dvosjeklosti mača teško je reći. Naivno je misliti da taj scenarij nije pretpostavljala, a još naivnije da je žena njene ambicioznosti svjesno potpisala smrtnu presudu svojoj karijeri u ime viših ciljeva. Stavimo pretpostavke nastranu, važan je zapanjujuć rezultat – daleko od toga da je korupcija iskorijenjena, no nazire se promjena svijesti građana, olakšanje u zraku – nema više nedodirljivih! Suzbijanje skepticizma u Hrvata? Vraćanje vjere u Božju pravdu? Nakon skoro dva desetljeća vladavine korupcije i kriminala, svatko će se složiti – impresivan iskorak za žitelje Lijepe naše. Ili barem njihovu vjeru.


Neovisno o tome je li ovo njen kraj ili ne, dama iz zadnjeg reda, sa svojim brošem na reveru, kome se sviđalo, kome ne - otići će u povijest. Ne samo kao prva hrvatska premijerka, nego i kao žena koja je preuzela državu u nezavidnom i teškom trenutku. Pamtit će ju kao političarku koja je imala hrabrosti uhvatit se u koštac s kriminalom i korupcijom. Pamtit će ju po deblokadi  pregovora i potpisanom pretpristupnom ugovoru. Pamtit će ju kao Ženu koja je Hrvatsku odvela u Europsku uniju.

Vanjska politika

Borba protiv korupcije bila je i presudan korak ka EU. Premda bi se pregovori, ruku na srce, vjerojatno finalizirali i da je tko drugi sjedio u predsjedničkoj fotelji, ne može joj se osporiti potez koji je iz te fotelje potegla vlastitom rukom i gotovo mađioničarskom lakoćom nestanka otklonila naizgled nerješiv problem - blokadu pregovora sa Slovenijom.


Unutar stranke


Za to vrijeme unutar stranke, baš kao i van nje, vladalo je nezadovoljstvo. Ispočetka prešutno, ubrzo nabujalo. Najprije se počelo izlijevati po hodnicima stranke, kasnije među redovima štampe, a pred kraj mandata razlozi nezadovoljstva njenim vođenjem otvoreno su se koristili kao glavno oružje protiv njenih, unaprijed osuđenih na neslavan kraj, pokušaja da osvoji još jedan mandat.


Iz njihova kuta gledanja nezadovoljstvo je valjda opravdano. Izgubili su vlast, rejting stranke nikada nije bio lošiji, završavalo se na optuženičkim klupama. Glave iz vlastitih redova su padale. I sve to za vrijeme vladavine jedne žene. Koliko god se o tome šutjelo, pravim HDZ-ovcima to je ipak najteže padalo.

Najoštriji  gaženje vlastite stranke uspoređuju s granicama makijavelizma. Nešto razumniji svjesni su da teret krivnje nije samo na njenim leđima. No u jednom su ipak svi složni - oprostiti joj ne mogu.

(Premda su njene slike sa zidova stranačkih prostorija skinute, u HDZ-u će ipak ostati jedno osvježenje. Kada je vidjela da HDZ, popraćen aferama otvorenima njenom rukom, tone, plasirala je neka nova imena, poput Miloševića i Plenkovića.)


A što joj zamjera narod?

Dočekana s negodovanjem, od početka su joj zamjerali svaki potez. Za građane usred gospodarske krize, nimalo iznenađujuć revolt. Tako su joj primjerice spočitavali nekadašnju odanost Sanaderu. Osuđivali su je zbog stana u kojemu živi. Bila je kriva za globalnu krizu, harač, nezaposlenost. Kriva za neznanje engleskog jezika. Bila je kriva kad je nosila broševe. Bila je kriva i kad ih nije nosila...

Njena je maska čelične lady spadala već na prvim lekcijama iz male škole politike: s kritikom se nije znala nositi. Poraze nije naučila stojički podnositi do zadnjeg dana, što je dokazala i  preranim nestankom sa izbornog sabora. Voljela je isticati inače prilično očitu činjenicu da je žena. To je, ponavljala je, bio uzrok posebnog medijskog tretmana, povećala javnosti pod kojim se nalazila i nepresušnih kritika koje su pljuštale na njen račun. 

Ali narodu je tom  trenutku trebao dežurni krivac. Ona se s tim bremenom nije znala nositi. Nije ih shvaćala. Trebao im je i netko tko će ih nasmijati. Ona se u toj ulozi nije dobro osjećala. Jadranka Kosor, citirat ću jednu svoju kolegicu, naprosto nikada nije imala žicu da pogodi puls nacije.

Narodu je trebala i čvrsta ruka koja će ih voditi u teškim vremenima. Njena je maska čelične lady spadala već na prvim lekcijama iz male škole politike: s kritikom se nije znala nositi. Nemali broj puta pribjegavala je javnim jadikovkama ostavljajući dojam ucviljene žene povrijeđena ponosa, a ne moćnog, samouvjerenog, markantnog lidera koji obećava samo svojom pojavom. Kakav im je trebao.   


Poraze nije naučila stojički podnositi do zadnjeg dana, što je dokazala i  preranim nestankom sa izbornog sabora.


Nedovoljno svjesna svojih nedostataka, sklonija je bila okrivljavati majku prirodu. Voljela je isticati inače prilično očitu činjenicu da je žena. To je, ponavljala je, bio uzrok posebnog medijskog tretmana, povećala javnosti pod kojim se nalazila i nepresušnih kritika koje su pljuštale na njen račun. 


Njezina nesvjesnost same sebe ponekad je bila žalosna. Žalosti? Više je nema!


Oslušnemo li
vox populi teško ćemo čuti da itko danas žali za Jadrankom Kosor. S obzirom na to da ju niti na jednim izborima nisu odabrali, nedostatak empatije valjda je logičan.

Ostavljena u stranci kao u kavezu punom lavova, stjerana u kut, u šah mat poziciji, napuštena od naklonjenika i simpatizera, isprovocirana  i marginalizirana Jadranka Kosor nalazi se pred novom bitkom. Bitkom za očuvanjem dostojanstva. Bitkom za vlastiti opstanak.


Himna počinje, okupljeni ustaju. Ustaje i ona. Ne obazire se na malicioznost okupljenih koje odaju podsmjesi na licima. Očekivano teško skriva uvrijeđenost, no glavu drži uspravno, kao i uvijek. Ovaj put ima i zašto. Neovisno o tome je li ovo njen kraj ili ne, dama iz zadnjeg reda, sa svojim brošem na reveru, kome se sviđalo, kome ne - otići će u povijest. Ne samo kao prva hrvatska premijerka, nego i kao žena koja je preuzela državu u nezavidnom i teškom trenutku. Pamtit će ju kao političarku koja je imala hrabrosti uhvatit se u koštac s kriminalom i korupcijom. Pamtit će ju po deblokadi  pregovora i potpisanom pretpristupnom ugovoru. Pamtit će ju kao Ženu koja je Hrvatsku odvela u Europsku uniju. Tko se zadnji podsmjehuje...


.....

 

.....

 



HDZ odlučio smijeniti Kosor i Šeksa u Saboru! Kosor: Karamarko me ponizio i uvrijedio!

Kao što se moglo i očekivati, na sjednici Predsjedništva HDZ-za donijeta je odluka o smjenjivanju Jadranke Kosor s mjesta potpredsjednice stranke. No, iako su neki spekulirali da bi Vladimir Šeks mogao biti 'pošteđen', i on je smijenjen, a stranka će na njihova mjesta postaviti Tomislava Čuljka i Željka Reinera.

Iako je Tomislav Karamarko istaknuo da ih ovo vodstvo ni na koji način neće poniziti niti obezvrijediti te da će njima biti povjereno vođenje nekih saborskih odbora koji su u kvoti HDZ-a, Jadranka Kosor ovo je očito doživjela kao veliko poniženje


- Ovo je poruka poniziti, uvrijediti i obezvrijediti moj rad u stranci. Ovo nikako nije poruka da to netko ne želi učiniti. I Ante Sanader je izgubio na unutarstranačkim izborima, ali je kooptiran u predsjedništvo stranke. Uzmite i druge stranke, primjerice SDP gdje je Željka Antunović izgubila na unutarstranačkim izborima, ali je cijeli prošli mandat ostala na mjestu potredsjedince Sabora. Slično je i sa Josipom Lekom, koji je sada potpredsjednik Sabora iz kvote SDP-a, a također je izgubio na unutarstranačkim izborima-, komentirala je Jadranka Kosor.  >>>



 

 

 

 



Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

tomislav karamarko, hdz, jadranka kosor