Komentari

DRUGA STRANA GAY PRIDEA: Može li se nasilnom kvazi- tolerancijom ikada išta promijeniti?

Traže toleranciju, a sami ne toleriraju različitost mišljenja?

FOTO: Zbunjujuća poruka: Barbie i Ken u povučenom spotu Zagreb Pridea u rukama djevojčice završili su u plamenu
Piše: Mašenka Maletić

Mora se priznati da je Pride ove godine zaokupio svu pažnju svih medija, da ju očito još uvijek zaokuplja, da si je napravio odličnu reklamu, potrošio i mojih i vaših milijun kuna za potrebe osiguranja, no meni se i dalje postavlja isto pitanje kao i prije – koji je smisao?!

Nedavno sam dobila fotografiju na kojoj piše:

300 sudionika gay pride-a! 90 % medija tjednima izvještava o tome!
30 000 mladih na susretu Hrvatske katoličke mladeži u Sisku! 90 % medija nije uopće izvijestilo o tome!



Zanimljivo je da pri traženju svojih prava potpuno ignoriraju prava drugih. Zanimljivo je da borbom protiv govora mržnje, sami i to po vlastitim kriterijima ocjenjivanja što je govor mržnje – izgovaraju isti taj govor prema onima koji ih ne podržavaju u mišljenju. Traže toleranciju, a sami ne toleriraju različitost mišljenja.

Možda su gejevi imali bolji PR. Ne znam. Na kraju parade stekla sam dojam blagog nezadovoljstva gejeva jer nije bilo nikakvih izgreda, pa valjda nisu imali čemu prigovarati, no uvijek u svakoj prilici nije zgoreg ubaciti koji komentarčić o Crkvi.

Neki puta imam dojam da su programirani kao šalteruše, pa ih unaprijed upozore: „Znaš, ako ti niti jedan argument ne prođe, uvijek se sjeti da možeš pljucnuti na crkvu, a to svakako uvijek možeš podebljati ustavnim pravom na govor i naravno sve drugo što ti se ne sviđa možeš slobodno nazvati govorom mržnje. U svakom slučaju, nastoj spomenuti što više puta možeš riječi - netolerancija i ljudska prava - u istoj rečenici. I da, uvijek skreni pozornost na pedofiliju u crkvi i homoseksualizam, nema veze ako to odmah ne povežeš u suvisli komentar o onome što mi zapravo tražimo, samo je važno da to bude spomenuto.“

Zanimljivo je da pri traženju svojih prava potpuno ignoriraju prava drugih. Zanimljivo je da borbom protiv govora mržnje, sami i to po vlastitim kriterijima ocjenjivanja što je govor mržnje – izgovaraju isti taj govor prema onima koji ih ne podržavaju u mišljenju.

Nikada nisam pomislila da su oni ljudi koji nemaju ljubavi, da su loše osobe, da bi možda bili loši roditelji, ne. No, nikada im ne bih dala podršku za takvo roditeljstvo, jer smatram da to nije dobro za dijete.

Traže toleranciju, a sami ne toleriraju različitost mišljenja.

I iskreno, sve je postalo jedan dosadni cirkus koji izaziva u većini osjećaj iritacije.

Ne, nisam homofob. Da, jesam protiv primitivnosti i kamenovanja nekog tko govori što misli. Da, jesam vjernik. I da, imam prijatelje koji su homoseksualci.

Kako je moguće da imam takve prijatelje? Pa, vjerojatno tako što ih ne biram po kriteriju što rade u krevetu i vjerojatno zato što mogu prihvatiti da je netko potpuno drugačiji od mene i da razmišlja drugačije. Isto tako i oni mene prihvaćaju sa činjenicom da ih ne podržavam u njihovu načinu života, jer smatram da to nije dobro za njih same, da razmišljam potpuno drugačije i imam potpuno drugačije stavove, no gle čuda – mi i dalje možemo biti prijatelji.

Mora da se to zove – ljubav za čovjeka.

Nije mi jasno zašto od Crkve traže da misli isto, da ih podržava u mišljenju, kad i tako Crkva ni o čemu ne odlučuje. Crkva ne donosi zakone niti ih mijenja, jer da ima bilo kakav utjecaj na to – sigurno bi se puno toga promijenilo.

Nikada nisam pomislila da su oni ljudi koji nemaju ljubavi, da su loše osobe, da bi možda bili loši roditelji, ne. No, nikada im ne bih dala podršku za takvo roditeljstvo, jer smatram da to nije dobro za dijete. Svi se nešto grče oko pitanja roditeljstva i s jedne strane i s one druge strane, svi nešto prtljaju, petljaju, rijetko tko jasno izgovara što konkretno misli, no nitko ne obraća pažnju na ono najvažnije – na prava djeteta. Djecu se ništa ne pita.

I ovo nije govor mržnje, nego je samo izgovaranje drugačijeg mišljenja, onog koje povorka ne želi čuti.

Svi se nešto pravimo kao fini i tolerantni i zatvaramo oči pred onim što svi jako dobro znamo. Zbog čega? Zbog koga?

Nitko ništa ne govori o psihijatriji, psihologiji - te znanosti u slučaju gejeva – jednostavno ne postoje. Zanemarena su psihijatrijska istraživanja, analize, praksa koji jasno govore da je homoseksualnost u većini slučajeva posljedica teških zlostavljanja unutar obitelji, da je posljedica zanemarivanja djeteta, da može biti posljedica roditeljskih rastava, psihičkog maltretiranja. Nitko ne obraća pozornost na psihičku razinu, na duševnu razinu i što se sve događa na tom području. Svi se nešto prave moderni, žele biti in ponavljajući izjave poput: Gay is ok! A ja se pitam što je tu moderno i tko je lud?!



Nije mi jasno zašto od Crkve traže da misli isto, da ih podržava u mišljenju, kad i tako Crkva ni o čemu ne odlučuje. Crkva ne donosi zakone niti ih mijenja, jer da ima bilo kakav utjecaj na to – sigurno bi se puno toga promijenilo. Tim više mi nije jasno čemu tolika obrušavanja i netoleriranje drugačijeg mišljenja. Ako misle da je Crkva ta koja vjernicima ispire mozak i tjera ih da vjeruju i da se svim silama bore protiv homoseksualaca – žive u teškoj zabludi.

Tjerati netolerantnošću na toleranciju je nedosljednost, mlakost i u najmanju ruku – nepoštivanje drugačijeg, pa po onoj staroj „tko ima uši, neka čuje“, ja kažem: „tko ima mozga, neka misli“.