A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/A-B/ante-gotovina-ivo-josipovic-101.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Santo subito: Gotovina pokazao da, ako želi, na Pantovčak može i kao predsjednik Republike | Politika+
DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE

KOLUMNA DRAGE PILSELA: Santo subito: Gotovina pokazao da, ako želi, na Pantovčak može i kao predsjednik Republike

Samo o njemu ovisi.

Piše: Drago Pilsel

Ako još i tu varijantu nismo ozbiljno uzeli u razmatranje - ta, vjerovalo se da će pasti optužba za udruženi zločinački pothvat, ali ne i terećenje za zapovjednu odgovornost (članak 7. Statuta Haškog tribunala), te da si ratni zločinac, ovakav ili onakav, to ne bi mogao priuštiti, ne u zemlji članici EU - sinoć je postalo jasno da jedina osoba koja bi mogla spriječiti Ivu Josipovića da dobije drugih pet godina na Pantovčaku jest general u miru Ante Gotovina. Do jučer, Josipović je, kako sam više puta napisao, mogao biti siguran da će lagano ušetati u drugi predsjednički mandat. Nije mu trebalo današnje buđenje da shvati da to više nije tako i da sve ovisi samo o tome hoće li Gotovina uspjeti biti nagovoren (nebitno od koga) i hoće li on to htjeti poduzeti, odnosno, hoće li on sam, ili pomoću ''prijatelja'', uspjeti zaključiti da to od njega Hrvati očekuju i žele.

 

Špekulacije da bi ovaj, sada do nebesa uzdignut junak mogao biti smetnja i lijevima i desnima u pohodu na Banske dvore (jer još ne znamo koga mrzi manje ili koju poziciju prezire više), mi se čine bespredmetnima jer on nije profil za takvo nisko ili sofisticirano radno mjesto. Ali, ponavljam, ukoliko mu bude ćeif, ukoliko ga ponese slava, ukoliko se posloži pravi špil, ukoliko intenzitet zvižduka na vladajuće bude rastao, ukoliko Fred Matić (koji je također, neizravno, jučer branio boje vladajućih na trgu) ne uspije srediti ''pitanje branitelja'' pa se Gotovina ne zadovolji tim resorom, ukoliko..., pada mi na pamet još deset razloga ali vas neću više daviti, dakle, ukoliko mu bogovi budu skloni, što podrazumijeva ozbiljenje SDP-a ali više HDZ-a koji i dalje plovi kao da mu je kormilo u kvaru, Ivo Josipović, i ovo govorim čisto kao mogućnost, može se nadati zanimljivoj predizbornoj kampanji. Puno zanimljivijoj nego ona u kojoj smo bili zajedno.

Gotovina je sinoć skoro pa i ''kanoniziran''. Nedostajalo je samo da Goran Rotim ili Dražen Budiša, u vrlo značajnom iskazu za HTV s Trga bana Jelačića (u možda najvažnijem političkom obraćanju kojeg smo jučer čuli), izgovore: ''santo subito''. Šalu na stranu. Masa koja se slila na glavni zagrebački trg, a koju su jedino, iz hrvatske nacionalne perspektive, mogli okupiti Savka Dapčević Kučar, Miko Tripalo i Franjo Tuđman (članovi Prljavog kazališta te Janica i Ivica Kostelić ne vjerujem da će se natjecati protiv Josipovića), bez obzira što su se u glavama ljudi miješali osjećaji olakšanja zbog toga što je Oluja konačno dobila i legitimaciju važna tijela UN-a, što Haški sud jeste, pak sa potrebom da se vesele usred tolikih nevolja i takva strašna života kojeg živimo, pokazala je da se Josipović, u prvom redu on, ali i drugi, moraju, kako bi rekao Zoran Milanović, ''fokusirati''.

 

Naime, ne vjerujem da je to namjero odradio, ali Gotovina je nakon kratka pozdrava prisutnih, krenuo zahvaljivati pojedinačno ''hrvatskim institucijama'', ''predsjedniku Republike'' i ''instituciji hrvatskog predsjednika'' (dakle i Stjepanu Mesiću, možda i Tuđmanu, iako to sada više nije važno), ''premijeru'', našoj ''diplomaciji'', itd, i svaki je segment bio popraćen gromoglasnim neodobravanjem i neugodnim zvižducima (osim kada je Gotovina priznao veliku pomoć koju je dobio od osoblja hrvatskog veleposlanstva u Den Haagu). Zanimljivo, nije posebno zahvalio predstavnicima Katoličke crkve. Dok je Gotovina ostao miran, lagano pokušavajući dati do znanja da mu takva podrška ne treba, društvance oko njega se keserilo. Mislim ponajprije na likove poput Željka Sačića i Damira Krstičevića. Sve što se vidjelo, pa i kod ogromnog broja mladih koji su se željeli baciti u zagrljaj neupitnoj ikoni, pokazuje da je i civilna Hrvatska dobila ono što su Gotovinini suborci od početka isticali da su imali u vojnom smislu: lidera kojem se vjeruje.

 

Ja se ne slažem u potpunosti s onima koji su Gotovinine govore ocijenili vrlo dobrima. Onaj na trgu je bio onak', dok je Mladen Markač govorio puno bolje, srčano, odgojno, zdravoseljački, pokazujući onu širokogrudnost i onu toleranciju koju bi Hrvati svakako trebali početi do kraja živjeti. Govor pak u Uredu Predsjednika je puno bolji jer je Gotovina kontrolirao situaciju, dok je na trgu bio rastegnut, na simboličan način, između SDP-a (ministar Ante Kotromanović) i HDZ-a (general Damir Krstičević) koji već hvataju poziciju, ne samo pred kamerama, za dnevno političke interese, već i svjesni da im je Haški tribunal dobrano poremetio stvarnost, ali i budućnost o kojoj je kratko ali vrlo signifikativno progovorio Gotovina.

 

Špekulacije da bi ovaj, sada do nebesa uzdignut junak mogao biti smetnja i lijevima i desnima u pohodu na Banske dvore (jer još ne znamo koga mrzi manje ili koju poziciju prezire više), čine mi se bespredmetnima jer on nije profil za takvo nisko ili sofisticirano radno mjesto. Ali, ponavljam, ako mu bude ćeif, ako ga ponese slava, ako se posloži pravi špil, ako intenzitet zvižduka na vladajuće bude rastao, ako Fred Matić (koji je također, neizravno, jučer branio boje vladajućih na trgu) ne uspije srediti ''pitanje branitelja'' pa se Gotovina ne zadovolji tim resorom, ukoliko..., pada mi na pamet još deset razloga, ali vas neću više daviti, dakle, ukoliko mu bogovi budu skloni, što podrazumijeva ozbiljenje SDP-a, ali više HDZ-a, koji i dalje plovi kao da mu je kormilo u kvaru, Ivo Josipović, i ovo govorim čisto kao mogućnost - može se nadati zanimljivoj predizbornoj kampanji. Puno zanimljivijoj nego ona u kojoj smo bili zajedno.

 

Pomogli su Gotovini svi koji su se toga sjetili i oni koji nisu bili svjesni što se događa, pa je ministar Matić već u zrakoplovu na putu iz Rotterdama prema Zagrebu (ili odmah po iskrcavanju) govorio da su ''dva imena za dodjeljivanje Reda domovinske časti Blago Zadro posve sigurna na popisu'', ali ne kazavši (Jutarnjem listu), uz smiješak, da to nisu Gotovina i Markač. Pomogao je i kardinal Josip Bozanić rekavši u katedrali i ovo: ''Dragi generali, hvala vam za svjedočanstvo i žrtvu! Vi se vraćate svojoj Domovini. Hrvatska vas i danas treba!''

 

Pomoglo je, i više od ostalih, i Žalbeno vijeće koje je srušilo traljavu optužnicu koju je Carla del Ponte pisala zapravo protiv Tuđmana i Gojka Šuška, a koju je, kako je dobro podsjetio Anto Nobilo, mrtvi oni, samo spustila na nivo sa kojeg, kako je precizno definirao predsjednik Vijeća Theodor Meron, Gotovina i Markač nisu imali ovlasti ili moći koje bi bile potrebne da se provedu ''zločinački ciljevi'' opisani kao glavna strategija Tužiteljstva.

 

No, da zaključim: uvažena i nepotrebno ponižena i šikanirana gospođa Dunja Gotovina govorila je, u letu prema Zagrebu, vrlo opušteno, kako će konačno normalno živjeti. Planirala je naglas normalnu budućnost, govorila je o Pakoštanima, o tome kako će Ante Gotovina konačno ribariti, nabrajala je mnoge stvari koje si general već neko vrijeme želi. Neke posve uobičajene stvari koje su mu bile uskraćene dok je bio u haškom pritvoru. Ja bih, naravno, želio da se mrtvi nisu dogodili (neke sam, kao što znate, sam popisao pa i shranio), pa ni ovi koji tek čekaju nekog svog Alfonsa Oriea ili Theodora Merona (nisam sudac i neću se u to petljati). Želio bih da se ispune želje gđe. Gotovine, njena voljenoga pecaroša i generala, zamisli svih onih koji, kako je rekao general Markač, žele dobro ovoj našoj dragoj zemlji. Želio bih da, kako je rekao Budiša, okrenemo stranicu i počnemo iz nova. Pošteno, solidarno, odgovorno, patriotski, civilizirano.

Ponovimo: petočlano Žalbeno vijeće koje je oslobodilo generale Antu Gotovinu i Mladena Markača činili su suci Theodor Meron, Fausto Pocar, Mehmet Güney, Paul Robinson i Carmel A. Agius. U manjini su ostali suci Pocar i Agius koji su se u protivili odlukama Merona, Güneyja i Robinsona o poništavanju presude za prekomjerno granatiranje i udruženi zločinački pothvat te oslobađanje Gotovine i Markača. Ja ne bih špekulirao što je to motiviralo Pocara i Agiusa da glasaju kako jesu, ali znam zašto su Gotovina i Markač oslobođeni. Zapamtite to dobro kada vam prođe euforija (euforija koja ne pokazuje nužno potrebne osjećaje pijeteta prema ubijenim civilima): ne zato što ne bi bili krivi imajući u vidu koncept zapovjedne odgovornosti, već isključivo zato jer je Tužiteljstvo igralo, kako je rekao Nobilo, va bank, na jednu kartu, na onu o prekomjernom i nedozvoljenom granatiranju sa ciljem da se proizvede masovni egzodus Srba.

 

Palo je to, palo je sve. Da je optužnica bila pisana za odgovornost zbog zapovjedanja nad tim i tim jedinicama, koje su tada i tada na tom i tom mjestu počinili znamo već što, priča bi bila sasvim drugačija: ne bi se na trgu orio Thompson niti bi se i danas ''Čavoglavama'' prijetilo Srbiji. Za optužene generale, naravno, situacija ne bi bila ovako sudbonosno dobra, a za Domovinski rat u cijelini, ostala bi manje više ista (bez, razumije se, optužbe za udruženi zločinački pothvat).

 

Ali, točno je, odluka Žalbenog vijeća je bila vrlo stručna i pravedna jer se ticala činjenica i jer je uvažila argumente Obrane i Tužiteljstva. Nisam siguran koliko je obrana bila odlična, znam da je bila marljiva i jako posvećena, ali znam da je Tužiteljstvo bilo jako loše, što sam i rekao istražiteljima koji su me u ljeto 2007. ispitivali dva dana u Zagrebu na okolnosti o kojima sam 1995., među prvima nakon Oluje, izvjestio u Novome listu i u drugim medijima ili istraživao kao tadašnji član HHO-a.

Znam da se dogodilo i vidio sam ovo: u zoni odgovornosti generala su se desili strašni zločini, teška ubojstva, pljačke, paljenje kuća i gospodarskih zgrada (da se ljudi nemaju gdje vratiti). Ovo je poznati i dobro izvježbani recept svih zaraćenih strana ex Yu. Nitko za to do danas nije odgovarao. Znam i to, pisao sam odmah, da je to bilo nešto što je dopušteno (ili prešutno naređeno). U listopadu 1991., nakon nestanka mojega brata Branka, napustio sam bogosloviju i postao sam branitelj, tako da znam da se moglo i trebalo postupiti bitno drugačije i da su to neki pokušali (moj zapovjednik, utemeljitelj 4. brigade, general Ivo Jelić, na primjer).

 

Nije me tada zanimala, ni odmah 1995., ni te 2007., ni kasnije, da budem jako precizan, odgovornost Gotovine, Markača ili Ivana Čermaka, koliko me je zanimala nesposobnost hrvatskih vlasti, sve do dana današnjega, jer nemamo niti jednu pravomoćnu presudu za te zločine. Zanimala me je i nesposobnost Haškog tužiteljstva koji je, primjerice, izbjegao procesuirati monstruozan zločin snaga pod komandom Gotovine, Krstičevića i drugih na prilazu Mrkonjić gradu u listopadu 1995. kada je, u bijesu nakom smrti dozapovjednika 4. brigade Andrije Matijaša zvanog pauka, pobijeno preko 180 srpskih civila samo u jednom selu. O ovomu bi se tek moglo skoro opet početi govoriti jer mi je rečeno da Tužiteljstvo u Sarajevu ima potpuno proučeni predmet koji samo čeka.

 

No, da zaključim: uvažena i nepotrebno ponižena i šikanirana gospođa Dunja Gotovina govorila je, u letu prema Zagrebu, vrlo opušteno, kako će konačno normalno živjeti. Planirala je naglas normalnu budućnost, govorila je o Pakoštanima, o tome kako će Ante Gotovina konačno ribariti, nabrajala je mnoge stvari koje si general već neko vrijeme želi. Neke posve uobičajene stvari koje su mu bile uskraćene dok je bio u haškom pritvoru. Ja bih, naravno, želio da se mrtvi nisu dogodili (neke sam, kao što znate, sam popisao pa i shranio), pa ni ovi koji tek čekaju nekog svog Alfonsa Oriea ili Theodora Merona (nisam sudac i neću se u to petljati). Želio bih da se ispune želje gđe. Gotovine, njena voljenoga pecaroša i generala, zamisli svih onih koji, kako je rekao general Markač, žele dobro ovoj našoj dragoj zemlji. Želio bih da, kako je rekao Budiša, okrenemo stranicu i počnemo iz nova. Pošteno, solidarno, odgovorno, patriotski, civilizirano.

 

Ja ipak mislim da će Ivo Josipović, možda ne baš lako, dobiti i drugi mandat (bilo bi pametno, jer on zaista ima tu snagu i taj autoritet, da se Gotovinu uključi u sređivanju stanja u braniteljskoj populaciji). Ali, ako će nam ta budućnost o kojoj se jučer uzvišeno govorilo donijeti generala Gotovinu kao idućeg ili skorog hrvatskog predsjednika, ili pak kao ministra, načelnika općine ili barkarijola u Pakoštanima, ja ću je mirno prihvatiti, i veselo, i afektivno, kako sam se jučer osjećao promatrajući moje sugrađane/ke, jer smo svi mi zaslužili mir i dobro. Zato smo se borili.

AKO NE VIDITE KOMENTARE, POTRAŽITE IH OVDJE.

 

Gotovina pred Rubikonom: Vratio se trijumfalno, hoće li zatražiti vlast?
Konačno završena talačka kriza u kojoj su nas držali haaški tužitelji - ali opasnost još nije prošla!


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

oluja, haag, mladen markač, ivo josipović, ante gotovina, drago pilsel