IVAN HRSTIĆ

REGISTAR KAO STUP SRAMA: Zašto ministar Matić ne ide u beogradski zatvor umjesto Veljka Marića?!?

Na njemu neće biti samo lažnjaci, već cijela braniteljska populacija, koju će se mjesecima vući po blatu.

FOTO: Razlika je samo u dva slova u prezimenu: Predrag Matić i Veljko Marić. Možda nitko ne bi primijetio zamjenu?
Piše: Ivan Hrstić

Kad imaš ministra branitelja koji je prošao ono što je prošao Predrag Matić, onda doista moraš dvaput promisliti prije nego mu uputiš bilo kakvu kritiku u vezi njegove namjere da objavi registar hrvatskih branitelja. Kad još k tome dodaš koliko je mnogo branitelja koji mu iskazuju bezrezervnu podršku, moraš razmisliti i treći, pa i četvrti put. No, unatoč opasnosti da moj glas ostane dio manjine izložene bijesu većine, dužnost mi je ukazati na potencijalne opasnosti takvog poteza.

- Ako neki branitelj završi u zatvoru zato što je hrvatski branitelj, otići ću ja umjesto njega u zatvor, BUDITE U TO UVJERENI!, bubnuo je Fred Matić sa saborske govornice, pa čak se usudio to nekoliko puta i ponoviti, očito potpuno nesvjestan kakvu je demagošku splačinu izgovorio. Sjetio se ministar pri tome Tihomira Purde, no njegov slučaj nazvao je slučajnom iznimkom, koja je riješena, a nije mu pao na pamet hrvatski branitelj Veljko Marić, koji, trunući iz zatvoru u Beogradu (sad već u Sremskoj Mitrovici), šalje vapaje vladi i domovini: Zašto ste me zaboravili?

Je li 1 (jedan) hrvatski branitelj u beogradskom zatvoru zanemariva brojka? Je li Veljko Marić irelevantna znamenka? Kako to da baš ministar, koji je svojedobno osobno prošao srbijanske logore, sad, barem javno, ne pokazuje suosjećanje prema tom jednom, svojem supatniku?

Zašto ministar Matić ne ode umjesto Marića u zatvor? Naravno, to je retoričko pitanje, nećemo potcjenjivati vašu inteligenciju obrazlaganjem zašto je to nemoguće, niti ćemo od njega stvarno tražiti da se javlja kao dragovoljac, ali imamo pravo postaviti još jedno pitanje - zašto se ministar nije sa saborske govornice barem sjetio da Marić postoji, tamo negdje? Zašto se Matić nije sjetio stvarno pomoći njegovoj obitelji, koja je svojedobno javno demantirala ministrove riječi da je s njima u stalnom kontaktu?

Zašto se vlada pomirila s tim da beogradski tužitelj za ratne zločine proganja hrvatske branitelje - hrvatske državljane - zbog navodnog sudjelovanja u događajima na hrvatskom teritoriju? I to na temelju materijala iz arhiva tužitelja JNA? Pravosuđe države koja je izvršila krvavu uništavalačku agresiju na Hrvatsku, države koju na međunarodnom sudu tužimo jer vjerujemo da je na hrvatskom tlu izvršila genocid, koja se danas proglašava nadležnom za procesuiranje događaja na tom istom tlu. A nakon povratka Gotovine i Markača iz Haaga, gotovo revanšistički najavljuje novi niz optužnica i procesa za zločine počinjene nad hrvatskim Srbima.

Sad, kad je konačno uklonjena stigma s Oluje, sami nalazimo nove razloge da braniteljsku populaciju valjamo po blatu!

Koliko je slučaj Veljka Marića stvarno povezan s objavom neslužbenog registra, možemo samo nagađati, no, činjenica je, pa bila to i obična koincidencija, da je uhićen na srpskoj granici, koju je prije toga mnogo puta prošao, nakon objave tog neautentičnog registra. Osuđen je u procesu koji bi bio smiješan kad ne bi imao tako opake posljedice. Kako ministar Matić može baš s takvom nepokolebljivom odlučnošću ustvrditi da se to neće ponoviti? Je li 1 (jedan) hrvatski branitelj kao kolateralna žrtva zanemariva brojka? Je li Veljko Marić irelevantna znamenka? Kako to da od svih baš ministar, koji je svojedobno osobno prošao srbijanske logore, sad, barem javno, ne pokazuje suosjećanje prema tom Jednom, svojem supatniku?

Zar doista ministar misli da su isključivo i samo lažni branitelji protiv? Istina je, mnogi će s ponosom htjeti vidjeti svoje ime na popisu i reći da se baš ničega nemaju stidjeti, ali problem je u tome što ovaj popis nije zamišljen samo kao parada ponosa i slave, već prije svega kao stup srama za one koji na popisu zapravo ne bi smjeli biti.

Istina je, mnogi hrvatski branitelji podržavaju objavu registra, i ne može im se zamjeriti, jer sumnjaju u ukupni broj, čak pola milijuna hrvatskih branitelja. U zemlji u kojoj je gotovo sve u proteklih dva desetljeća bilo na prodaju - i u to se može opravdano sumnjati.

- Na radost i ponos svih časnih i ponosnih branitelja objavljujemo podatke iz Registra branitelja, uskliknuo je ministar u Saboru, unaprijed tako oklevetavši sve one časne branitelje koji su protiv objave. Zar doista misli da su isključivo i samo lažni branitelji protiv? Istina je, mnogi će s ponosom htjeti vidjeti svoje ime na popisu i reći da se pravi branitelji baš ničega nemaju stidjeti, ali problem je u tome što ovaj popis nikako nije zamišljen samo kao parada ponosa i slave - već prije svega kao stup srama za one koji na popisu možda ne bi trebali biti. Pokušat ću objasniti zašto je to loše, ako već nije jasno na prvi pogled.

Počnimo od toga zašto to Fred Matić radi? Jedan od razloga mogao bi biti taj što je i on dio te nezadovoljne i ogorčene braniteljske populacije. Ali on nije više bilo koji branitelj i od njegovih nastupa se očekuje drugačija vrsta odgovornosti.

Pravi problem je u tome što on
i drugi ministri iz njegove vlade, koji su za to odgovorni (baš kao i oni iz vlada prije njihove koji su im to ostavili u naslijeđe), nisu u stanju ispuniti zadaću koja im je povjerena na dužnost - da sami otkriju i s popisa skinu one koji na njemu ne zaslužuju biti. Umjesto toga, oni prepuštaju hrvatskoj javnosti da to obavi umjesto njih! Pa nije baš tako daleko usporedba da je isto tako ministar Linić umjesto da objavi listu poreznih dužnika mogao objaviti listu poreznih obveznika i ostaviti javnosti da izračuna na koga treba pljunuti, a na koga ne.

Objavom registra, nepovratno pokrećemo lavinu, i toga moramo biti svjesni. Ako imamo pola milijuna na popisu, a ministar kao relevantan spominje broj od 350 tisuća, kad ističe da smo na kraju rata imali popis s 30.000, a danas imamo 60.000 ratnih invalida, onda je jasno da se suočavamo s golemim pravosudnim i društvenim problemom s nesagledivim posljedicama. Od toga da će mnogi na ulici doživljavati neugodnosti, a da neće biti stvarne mogućnosti mjesecima, pa i godinama, da dokažu da nisu krivi, do prijava kojima će se na koncu morati pozabaviti poslovično spori hrvatski sudovi.

Mnogi branitelji su uvjereni da je ovo jedini način da se razdvoji žito od kukolja, a vjerojatno su u tome u pravu, ako su vlade doista tako nesposobne. Ali, cijena takovog puta, koji olakšava posao samo ministru i državnoj administraciji i nikom drugom, mogla bi biti visoka.

Nema nikakve sumnje da su se neki na popis uvukli preko veza i vezica, neki su to možda i platili, ali isto tako ima i nedvojbenih branitelja koji su se morali prilično pomučiti da dokažu svoj ratni put. Bilo je i ranjenih kojima to nije bilo baš tako jednostavno. Mnogi bi se mogli naći u situaciji da moraju ponovno dokazivati da nisu prevaranti i lažnjaci te da nisu na koncu time i - kriminalci.

Jasno je da ima prevaranata, ali broj branitelja ovako je narastao ipak prvenstveno spuštanjem ljestvice i uvođenjem kriterija koje su mogli zadovoljiti i mnogi koji nikad nisu ispalili ni metak ili imali glavu u torbi. Je li to pravedno ili nije, je li preko realnih mogućnosti ove države i treba li kriterije ponovno podignuti - može se itekako raspravljati.

Ali, objavom ovakvog registra, nepovratno pokrećemo lavinu, i toga moramo biti svjesni. Ako imamo pola milijuna na popisu, a ministar kao relevantan spominje broj od 350 tisuća, kad ističe da smo na kraju rata imali popis s 30.000, a danas imamo 60.000 ratnih invalida, onda je jasno da se suočavamo s golemim pravosudnim i društvenim problemom s nesagledivim posljedicama. Od toga da će mnogi na ulici doživljavati neugodnosti, a da neće biti stvarne mogućnosti mjesecima, pa i godinama, da dokažu da nisu krivi, do prijava kojima će se na koncu morati pozabaviti poslovično spori hrvatski sudovi. A uopće ne treba sumnjati da će među utemeljenim prijavama biti i onih pokrenutih iz čiste zlobe.
Pa i samog ministra neki su već prije bili prozivali zbog navodne neuvjerljivosti njegovog statusa..

Budimo realni: onima na koje se pokaže prstom neće se dokazivati krivica - oni će pak morati prije svega SAMI dokazivati svoju nevinost, na sud i prosudbu - svojeg susjedstva, svoje ulice, grada, a na koncu neki i pred kritičkim pogledom cjelokupne hrvatske javnosti. Dovoljno je bilo vidjeti kako je odmah na saborskoj raspravi krenulo jalno upiranje prstom među zastupnicima. Ali, lako za njih - kako će to doživjeti oni koji se teško nose s PTSP-om?

Objektivno, na stupu srama neće biti samo lažnjaci, jer će njihov status tek trebati dokazivati, već cjelokupna braniteljska populacija, koju će se mjesecima vući po blatu kao one koji zloupotrebljavaju i isisavaju hrvatsko društvo, one koji su kapitalizirali svoj status, suodgovorne za teško stanje u kojem se nalazimo. Ne treba zaboraviti, na prava branitelja potrošene su milijarde ne kuna, već eura. A ta situacija bit će idealna predigra za nužno rezanje braniteljskih prava.

Budimo realni: onima na koje se pokaže prstom neće se dokazivati krivica - oni će pak morati prije svega dokazivati svoju nevinost na sudu i prosudbi - svojeg susjedstva, svoje ulice, grada, a na koncu neki i pred kritičkim pogledom cjelokupne hrvatske javnosti. Dovoljno je bilo vidjeti kako je odmah na saborskoj raspravi krenulo jalno upiranje prstom među zastupnicima. Ali, lako za njih - kako će to doživjeti oni koji se teško nose s PTSP-om?


Sad će ministar opet reći da vas plašim Babarogom. Ali to još nije sve. Matić u intervjuu Jutarnjem listu danas daje novu izjavu, za koju još uvijek ne mogu povjerovati da dolazi iz usta jednog hrvatskog ministra!

- Registar neće biti na tarabi, kao što pokušavaju implicirati iz HDZ-a. Bit će na internetskoj stranici, a svako će pretraživanje biti kontrolirano. Ako nečije pretrage budu sumnjive, provjeravat ćemo o kome se radi, takve ljude prijavljivati, da se dozna zašto su pretraživali Registar,
najavljuje ministar.

Dakle, pozivaju vas da prokažete lažne branitelje, ali istovremeno će vaše pretrage na JAVNOM registru također biti sumnjive, a netko će ih kontrolirati?!? Znači li to da ćete se prije pretrage morati identificirati i da će se negdje evidentirati za koga ste se sve interesirali? Netko će kontrolirati s kojom NAMJEROM ste vi to pretraživali?!? Prijavljivati SUMNJIVE PRETRAGE?!? Koliko blesavo toliko i nevjerojatno! Pitanje je što bi se takvom evidencijom moglo dokazati. Ali prije svega pitanje koliko je to uopće i zakonito.

Da zaključim, podaci koji će ovom prilikom biti objavljeni istovremeno su previše i premalo. Previše, jer na sud javnosti daju privatne podatke osoba prema kojima bi ipak trebali osjećati određeno poštovanje, čak i ako, jezikom Freda Matića, prihvaćamo da su neki od njih zapravo kriminalci, jer uzimaju ono što im ne pripada. Premalo, jer objavljeni podaci neće biti dovoljni da bi se doista na nekoga sa sigurnošću i bez razumne sumnje pokazalo prstom. Za to bi trebalo objaviti KOMPLETAN RATNI PUT, koji bi onda bio provjerljiv na procjenu onih koji su doista prošli taj put i znaju tko je s njima ratovao, a tko nije. No, objaviti tako nešto, e to bi doista bilo - PREVIŠE!

Gospodo, obavite sami svoj posao, za koji vas plaćaju porezni obveznici, bili oni branitelji ili ne! Ne tražite od nas da to napravimo za vas!
Ne stvarajte kolateralne žrtve! Ne objavljujte registar branitelja, objavite popis samo onih koji na tom popisu nikako ne bi smjeli biti! Jedino tako bi taj stup srama mogao dobiti puni smisao.

KOMENTARE I LAJKOVE POTRAŽITE OVDJE