GRANIČNI SPOR: Delo: Slovenija bi mogla tražiti Savudriju, pa je odgođena odluka o arbitražnom podnesku?!?

"NEKI OD PREDSJEDNIKA KOALICIJSKIH STRANAKA, KOJI SU SE PRIJE TRI GODINE PROTIVILI ARBITRAŽNOM SPORAZUMU TE TRAŽILI DA SE ON ODBIJE NA REFERENDUMU, NA SJEDNICI SU IZNOSILI MIŠLJENJE DA BI PRED ARBITRAŽOM TREBALO ZAGOVARATI TEZU O DRŽAVNOJ GRANICI S HRVATSKOM PREMA POVIJESNIM GRANICAMA OPĆINE PIRAN - DO RTA SAVUDRIJA. NO, NAKON DUŽE RASPRAVE, ČLANOVI VLADE O TOME NISU DONIJELI NIKAKAV ZAKLJUČAK NEGO SU GRADIVO VRATILI MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA DA GA PONOVO PROUČI I ANALIZIRA SVE DILEME"

Zbog nekih razmišljanja da bi se pred Arbitražnim sudom moglo osporavati da je Savudrija u Hrvatskoj slovenska je vlada prošlog tjedna odgodila odluku o tome kako će u svom podnesku definirati što je predmet graničnog prijepora, tvrdi u utorak ljubljansko Delo.

O podnesku, koji prema rokovniku Arbitražnog suda treba biti predan 11. veljače, slovenska vlada raspravljala je na svojoj redovnoj sjednici prošlog četvrtka, što je potvrđeno, ali je zbog tajnosti postupka nisu navedene druge pojedinosti osim da se radilo o "dužoj" točki dnevnog reda.

No, nije teško zaključiti što je pravi razlog za ponovno potezanje ovog pitanja. Kao što možete na naslovnoj ilustraciji lako zaključiti, Sloveniji najbliža točka u međunarodnim vodama, odnosno u vodama koje ne pripadaju ni Sloveniji ni Hrvatskoj ni Italiji, mnogo je bliža Savudriji (odnosno Bašaniji južno od Savudrije) nego bilo kojoj točki na slovenskoj obali, odnosno, u prijevodu: prema pomorskom pravu, bez posjedovanja Savudrije i Bašanije, Slovenija ne može dobiti izravan dodir s međunarodnim teritorijalnim vodama, i to bez obzira kakvo razgraničenje se provelo u Piranskom zaljevu. Prva točka koja je od obala Italije i Istre udaljena 12 nautičkih milja čak je 16 nautičkih milja udaljena od najbliže slovenske obale. Čak i kad bi se u zatvorenim vodama zaljeva odstupilo od temeljnog načela ekvidistance, čak i kad bi Slovenija dobila cijeli Piranski zaljev, teško da bi se slično rješenje moglo nametnuti i u otvorenom moru.

Očito je dakle: onaj koji drži Savudriju, kontrolira točku u kojoj bi Slovenci željeli ostvariti izlaz u međunarodne vode, a jedini način da se ostvari neposredni izlaz je onaj famozni dimnjak kakav je bio predviđen parafiranim, a zatim odbačenim sporazumom Račan-Drnovšek. No, jasno je da taj sporazum nije bio utemeljen na pomorskom pravu, već je prije bio iskaz Račanove dobre volje (ili naivnosti, ili pak nečeg trećeg, kako hoćete) prema Slovencima, ali ipak vjerojatno u sklopu rješavanja čitavog paketa problema između dvije zemlje. No, iako je odbačen, taj sporazum nanio je velike štete hrvatskim interesima, a u predstojećoj arbitraži bit će najjači (ako ne i jedini) slovenski argument da imaju pravo na tako dalekosežne zahtjeve. Teško je zamisliti da bi bilo koji arbitar mogao biti baš toliko 'kreativan' u iznalaženju rješenja, kao što su to bili političari.

Ponovno izvlačenje stoljećima stare argumentacije, ipak, teško da može proći, i u normalnim okolnostima teško bi bilo vjerovati da bi Janšina administracija mogla u posljednji trenutak napraviti zaokret i dodatno zaoštriti granični spor i tako otežati arbitražu. Pogotovu što će obje zemlje uskoro biti članice EU, pa će pitanje slobodnog kretanja biti bespredmetno, a neškodljiv prolazak u međunarodne vode ionako zagarantiran svim mogućim međunarodnim zakonima. No, u trenutku kad su dva ministra SLS-a već najavila da napuštaju njegov brod, a o tome javno govori i treći, zazivajući prijevremene izbore, gotovo sve je moguće, pa tako i neki neodgovorni potez kojim bi vrući krumpir uvalili u ruke svojim nasljednicima. Isto tako, u pokušaju da održi sve klimaviju koaliciju, Janša bi mogao pristati i na neke iracionalne zahtjeve, samo da se održi na vlasti. Utješno je što je u jeku rasprava o njegovom odlasku izjavio da je potreba da se na vrijeme ratificira hrvatski pristupni ugovor jedan od razloga zašto ne želi odstupiti s mjesta premijera i time otvoriti put u prijevremene izbore.