Vanja Deželić

BAHATI BEZ POKRIĆA: Opasno je što Milanović i družina omalovažavaju demokratske procese i vrijeđaju građane

Dopuštamo im da ismijavaju nezadovoljstvo koje su posijali.

Piše: Vanja Deželić

Sindikalni prosvjed okupio je mnogo nezadovoljnih građana, ali dojam kojem su se mnogi nadali ipak je izostao. Brojka od 20 tisuća prosvjednika svakako nije za zanemariti, no nakon silnih najava, žestoke retorike i brojne podrške, ostaje dojam da Hrvati još uvijek nisu dorasli Zapadu, ali i dijelu istoka u vidu Turske, Grčke ili čak Cipra - kad su u pitanju prosvjedi.

 

>> Milanović: Podržavam pravo na prosvjede, ali u ovom trenutku alternative za ono što radimo nema

 

>> Ribić uzvraća udarac: Linić uživa u vladanju nad ljudima i sijanju strepnje oko sebe!

Dapače, Hrvati još nisu dorasli ni susjedima sa svih strana. Slovenci, Mađari, Srbi i Talijani nezadovoljstvo iskazuju u mnogo većoj mjeri i samim time vrše strahovit pritisak na one protiv kojih prosvjeduju, odnosno protiv poteza koje vuku. To je zapravo, osim izbora, jedino 'oružje' građana u iskazivanju mišljenja. A kod nas je trenutno dojam po pitanju prosvjeda jednak kao i po pitanju izbora - ne znamo što bismo!

Iako nismo najveći krivci što nam je situacija takva kakva jest, krivi smo što im dopuštamo da se ponašaju kako se ponašaju, da nas vrijeđaju i da nam konstantno pokušavaju poručiti da u Hrvatskoj demokracije nema

I umjesto da se vladajući zabrinu, oni su zadovoljni. Mandat će odraditi do kraja, na njegovom će kraju povući poneki populistički potez i na valovima toga pokušati stići do novog mandata, u kojem bismo vrlo brzo platili za populističke poteze iz predizborne kampanje. Prestrogo bi bilo kazati da smo si mi građani sami krivi za situaciju jer nitko od nas nije birao ono što je uslijedilo. Biralo se na temelju obećanja, a kako ne postoje sankcije za prekršena obećanja i izdane birače, stanje je kakvo jest.

Stoga mnogi niti ne vide smisao u iskazivanju nezadovoljstva kroz prosvjede. Ne vjeruju ljudi sindikatima, ne vjeruju braniteljskim udrugama, ne vjeruju Crkvi, a posebno ne vjeruju oporbi koju vodi HDZ, ista ona stranka koju se povezuje s toliko negativnih stvari da ih je teško i pobrojati. Zato premijeru i ministrima nije toliko teško likovati. Retorika im je nešto blaža jer je uslijedilo olakšanje nakon što su vidjeli brojku okupljenih prosvjednika, ali ide u istom smjeru kao i ona koja se vodila prije 1. svibnja.

- Podržavam pravo na nezadovoljstvo i prosvjede, ali za mene u ovom trenutku alternative za ono što radimo praktički nema. A ne pada mi na pamet da zemlju guramo u dužničko ropstvo kao neki dosad. Molim sve neka igraju po pravilima, ako žele štrajkati neka štrajkaju, ali neka to rade po zakonu - posprdno se još jednom osvrnuo na demokratske procese premijer Zoran Milanović.

Opasno je što osporavaju sindikalistima da rade svoj posao. A rade ga mnogo blaže od europskih kolega. Strah nas je i pomisliti kako bi reagirali na prosvjede kao oni u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji...

Njegovi ministri su otišli korak dalje i u potpunosti zaboravili koja im je funkcija, na kojoj su poziciji i kakvo je uređenje, barem na papiru, u Lijepoj našoj. Posebno im nije jasno čemu služe sindikati, zato se i toliko sramote u izjavama.

- Osnujte stranku, izađite na izbore i natječite se na političkoj sceni, no mislimo da smo mi bolji - kazao je inače umjereni Branko Grčić, a pratio ga je vječiti pričalica Slavko Linić.

Kada bi posljednje navedeni bio jednako efikasan kao što je bezobrazan i neugodan vjerojatno bismo bili u boljoj situaciji. No svi rade onako kako najbolje znaju.

 

Na kraju krajeva, iako nismo najveći krivci što nam je situacija takva kakva jest, krivi smo što im dopuštamo da se ponašaju kako se ponašaju, da nas vrijeđaju i da nam konstantno pokušavaju poručiti da u Hrvatskoj demokracije nema.

 

>> Puhovski: Protivnici i zagovaratelji golfa na Srđu su pokazali prezir prema institucijama

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

demokracija, sindikati, prosvjed, zoran milanović