A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/K-L/lepa-nasa-cirilica-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

'Lepa naša domovino' vrijeme je za izlaz iz mraka netolerancije, fašizma i ksenofobije | Politika+
Komentari

PODIZANJE SVIJESTI: 'Lepa naša domovino' vrijeme je za izlaz iz mraka netolerancije, fašizma i ksenofobije

Vrijeđa li plakat Pere Vojkovića ili širi horizonte?

Piše: Vanja Deželić

Plakat koji se već neko vrijeme nalazi na tramvajskoj stanici na Maksimirskoj cesti, pokraj križanja s Bukovačkom, u smjeru prema centru Zagreba, izazvao je različite reakcije jer prikazuje riječi himne na latinici i ćirilici.

 

>> Sloboda izraza ili vjerskih osjećaja, pitanje je sad: Tko je ubio Fine mrtve djevojke?

- Lepa naša domovino, oj junačka zemljo mila - piše na plakatu latinicom, a preko tog se pisma preslikava ćirilično.

Plakat ukazuje na veliki problem mržnje, netolerancije, fašizma i ksenofobije u hrvatskom društvu u 21. stoljeću, kao posljedicu neznanja, ignorancije i opće zatvorenosti društva

Tvorac plakate je Pero Vojković, a objavljen je od strane Vizkulture, koja propagira vizualnu kulturu i radove koji su od društvenog značaja. Tako su ocijenili ovaj, koji im se svidio jer upozorava na probleme koji su iznikli na površinu kad se najavilo postavljanje ćiriličnih naziva u Vukovaru. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara zbog toga je organizirao prosvjede u Vukovaru i Zagrebu, a iskorišten je uvelike za političku propagandu.

No mnogi građani se protive ćirilici, čije je uvođenje u Saboru predložio HDZ, protivio mu se SDP, a danas se protivi HDZ i zakon provodi do kraja upravo SDP. Oni koji ne shvaćaju što su Vukovarci, ali i mnogi drugi, proživjeli u ratu olako im iz Zagreba poručuju da su netolerantni ksenofobi, šovinisti i fašisti. I pritom dolazi do niza rasprava.

 

- Plakat ukazuje na veliki problem mržnje, netolerancije, fašizma i ksenofobije u hrvatskom društvu u 21. stoljeću, kao posljedicu neznanja, ignorancije i opće zatvorenosti društva - naglašava autor, koji ispod riječi himne navodi da ju je uglazbio hrvatski Srbin Josip Runjanin, porijeklom iz zapadne Srbije - bez navođenja da je rođen u Vinkovcima.

Provokacija je uobičajena forma u umjetničkom izražavanju jer tako snažnije odjekuje. Pritom se može koristiti i nacionalnim simbolima kao što su himna, zastava il igrb, što jasno kaže i zakon.

- Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodna je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske - stoji u zakonu.

Naravno, ne treba negirati ni činjenicu da mnoge građane ne vrijeđa ćirilica, ali joj se protive zbog abolicije, promatranja i više nego sumnjivog Vojislava Stanimirovića u Saboru ili Veljka Džakulu na proslavi Oluje. A gdje su tek svi koje je Hrvatska zaštitila od progona, iako su ustali oružjem protiv njena stvaranja. Ne pomaže ni što sve vlasti ignoriraju silovane žene, sve one majke koje su ostale bez sinova, a Srbija odbija punu suradnju koja bi im omogućila da ih dostojanstveno pokopaju. Ali bore se sve te vlasti za manjine...

I to je ono ključno, borba za manjine prikazuje te borce kao inteligentnije, otvorenije, s više empatije, humanije, moralnije, etičnije, podiže im status u društvu i otvara vrata velebne Europe. Pritom se često zanemaruju pripadnici većine, upravo zato što u ime većine često govore oni koji su govorili na prosvjedima protiv ćirilice.

Ne treba miješati netoleranciju, ksenofobiju, šovinizam i fašizam s frustracijama proizašlima iz (pre)česte nebrige država, Hrvatske koja ne staje u obranu svojih građana i Srbije koja negira umiješanost u agresiju na Hrvatsku

Ali dok se u borbi za prava manjina preskaču koraci, ne treba očekivati da će korake preskakati i oni koji su osjetili neku osobnu tragediju, koju poistovjećuju s ćirilicom. Činjenica jest da bi rješavanja neriješenih pitanja iz prošlosti srušila sve barijere i ćirilica bi bila uvedena bez povika negodovanja.

 

Malo razumijevanja ne bi škodilo svima onima koji se upuštaju u slične provokacije. Ovaj plakat zasigurno bi bio dovoljan i bez onakvog opisa samog plakata, ali i kratke crtice o Josipu Runjaninu u kojoj se namjerno ignoriraju Vinkovci kao mjesto rođenja jer time kompletna provokacija dobiva dodatno na snazi.

 

Naravno, nekima ne bi bilo dovoljno ni da se procesuiraju svi ti zločini i da Srbija napokon prizna što svi znamo. Takvi se mogu okarakterizirati kao ksenofobi, fašisti i šovinisti. Naravno, nekima ni ćirilica neće biti dovoljan znak poštivanja prava srpske nacionalne manjine, baš kao što im ni sve drugo nije bilo dosta. No to više nema veze s otvorenošću, antifašizmom ili liberalizmom...

 

Ukratko, ne treba miješati netoleranciju, ksenofobiju, šovinizam i fašizam s frustracijama proizašlima iz (pre)česte nebrige država, Hrvatske koja ne staje u obranu svojih građana i Srbije koja negira umiješanost u agresiju na Hrvatsku.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

pero vojković, plakat, ćirilica, srbija