IVAN HRSTIĆ

OD SF-A DO STVARNOSTI: Debeljak pokupio ideju iz II svjetskog rata: U Brodosplitu će graditi platforme od leda i piljevine!

Mogle bi poslužiti kao nepotopivi most od Splita do Ancone!

Piše: Ivan Hrstić

U trenutku dok se u splitskom škveru događaju revolucionarne promjene tijekom kojih će se broj zaposlenih smanjiti s 3 na 2 tisuće, stiže jednako revolucionarna i senzacionalna najava novog vlasnika: u Brodosplitu će graditi platforme od mješavine leda i piljevine, prema vlastitim projektima i patentima! Mogle bi poslužiti kao nosači vjetroelektrana na pučini, a od istog materijala mogao bi se sagraditi i nepotopivi most od Splita do Ancone!

Hoće li Debeljakov projekt jednako proći? Prije senzacionalnog najavljivanja, ipak bi trebalo provesti mnogo ispitivanja i provjera koliko ono što stoji na papiru doista odgovara stvarnosti.

Mnogima će to djelovati šokantno ili cirkusantski, pogotovo što je prije nekoliko dana premijer posprdno, ali ipak neznalački, odbacio HDZ-ovu ideju podmorskih tunela kojima bi se povezali hrvatski otoci. 

"Zanimljivo je svojstvo leda u tome da voda pomiješana piljevinom i zaleđena na minus 20 Celzijevih stupnjeva ima svojstva čvrstoće kao, primjerice, beton MB15, za Slobodnu Dalmaciju objašnjava Tomislav Debeljak iz samoborskog DIV-a, odnosno DIV Brodogradnje.

"Oko leda, kao plutajuće platforme, nalazila bi se termoizolacija slična industrijskom striroporu ili sličnim građevnim materijalima koji se koriste za podove industrijskih hala, minimalne nosivosti 20 tona po četvornome metru. Termoizolacija debljine od 50 centimetara ima koeficijent prolaska topline od 0,064W/(m2K). To znači da u prosječnoj razlici temperature leda i vanjskog okoliša, odnosno mora, od 30 Celzijevih stupnjeva omogućuje da se ledena platforma s vjetrenjačama, veličine 72 metra puta 72 metra, tj. površine nogometnog igrališta, uz debljinu leda od šest metara, može održavati s prosječno 22,2 kilovata rashladne snage. Za održavanje temperature tako velike platforme potrebna je toplinska rashladna pumpa koja troši manje od 10 kilovata električne energije, što je jednako potrošnji pet do šest fenova za kosu." priča Debeljak, koji navodi i da mu je ideja sinula za vožnje vlakom iz Njemačke u Hrvatsku, tijekom koje je na svojem mobitelu obavio sve osnovne proračune.

Navodi i da je ideja u međuvremenu zaštićena s nekoliko patenata te da uskoro kreće u realizaciju. No, pasioniranim pratiteljima programa kao što su National Geographic ili History Channel ova ideja sasvim sigurno nije nepoznata. Neki će se ipak prisjetiti da ideja potječe još iz 30-tih godina prošlog stoljeća kad je jedan njemački zannstvenik obavljao pokuse na Ciriškom jezeru, a krajem II svjetskog rata saveznici su se ozbiljno bavili idejom gradnje nosača aviona, pa čak i plutajućih aerodroma napravljenih od pykreta, materijala kojeg je osmislio Geoffrey Pyke, koji je za svoju ludu ideju zainteresirao lorda Mountbattena i samog Winstona Churchilla.

Britanci su tijekom 1944. prionuli poslu. U Kanadi su sagradili prototip veličine 18x9m i težine 1000 tona, što je bio tek djelić planiranog projekta Habakkuk: golemog sporog oceanskog plovila s uzletištem i hangarima za teške bombardera, čiji je deplasman trebao biti ukupno oko 2,2 milijuna tona!

Projekt Habakkuk

Britanci su tijekom 1944. prionuli poslu. U Kanadi su sagradili prototip veličine 18x9m i težine 1000 tona, što je bio tek djelić planiranog projekta Habakkuk: golemog sporog oceanskog plovila s uzletištem i hangarima za teške bombardera, čiji je deplasman trebao biti ukupno oko 2,2 milijuna tona! No, projekt čiji je jedan od osnovnih ciljeva bio izbjegavanje korištenja tada dragocjenog čelika,  i dalje je trebao goleme količine čelika i izolatora (40.000 tona pluta!). A iako je voda bila jeftina, netko je komentirao da je golema količina potrebne drvene piljevine bila dostatna da poremeti nacionalnu proizvodnju papira!

U međuvremenu su Portugalci dozvolili korištenje uzletišta na Azorima, bombarderi su dobili veće rezervoare i time značajno veći doseg, a rat je ionako završio prije no što se moglo ozbiljnije pristupiti njegovoj realizaciji.

Projicirana cijena je s početnih 700 tisuća porasla na  2,2 milijuna ondašnjih funti. Problemi s rashlađivanjem nisu bili rješeni, materijal se ipak topio i, što je bio daleko veći problem, deformirao. No, koliki su njegovi potencijali pokazuje podatak da se prototip u Kanadi potpuno istopio tek nakon tri vruća ljeta. Gradnja takvih golemih plovila očito je bila prezahtjevna za taj trenutak, no nakon toga neki su ipak eksperimentirali s čamcima napravljenih od tog materijala. Jedan takav grubo izrađeni čamac prije tri godine neslavno je potonuo u epizodi BBC-jevog serijala Bang Goes The Theory.

Hoće li Debeljakov projekt jednako proći? Prije godinu i pol dana, još mnogo prije no što je preuzimanje Brodosplita bila svršena stvar, jednom prigodom mi je usput najavio da pripremaju projekt koji će biti senzacija na svjetskoj razini, ali ostao je tajnovit. No, prije senzacionalne objave, ipak bi trebalo provesti mnogo ispitivanja i provjera koliko ono što stoji na papiru doista odgovara stvarnosti. Projekt Habakkuk pokazao je da je materijal, premda iznimno čvrst i otporan na udarce, itekako podložan deformacijama, što u ono doba nisu uspjeli riješiti. Moguće da bi i led s piljevinom trebalo armirati kako bi doista mogao izdržati uvjete na otvorenom moru i bio u stanju podnositi dugotrajne terete? Danas su na raspolaganju tehnologije i strojevi kakvi tada nisu bili na raspolaganju. Nadajmo se da Debeljak doista zna što radi. Do sada je bilo tako.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

geoffrey pyke, pykrete, projekt habakkuk, brodogradnja, brodosplit, tomislav debeljak