Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Nakon traženja isprike od Nikolića, Jovanović treba obaviti reviziju svih udžbenika povijesti!

Uključujući one iz kojih uče pripadnici srpske manjine.

Piše: Ante Gugo

U dvije godine mandata ministar Željko Jovanović napravio je prvi potez za koji bi mu se, sagledavajući ukupnu hrvatsku politiku prema Srbiji zadnjih desetak godina, moglo čestitati bez imalo zadrške. Nije riječ o slanju udžbenika srbijanskom predsjedniku Nikoliću. To je potez koji spada u domenu hrvatske podložničke politike. Čin koji je naš ministar znanosti i obrazovanja napravio, a koji odudara od onoga što smo dosad gledali u odnosima između nas i istočnih susjeda, jest njegova izjava da od srbijanskog predsjednika očekuje ispriku.

Željko Jovanović mogao je jednostavno zatražiti ispriku od Nikolića i bez slanja udžbenika. Tada bi to bio sasvim nedvosmisleni diplomatski čin koji bi imao posljedice u odnosima dviju država. I bio bi pravi državnički čin političara koji drži do nacionalnog ponosa. Ovako, sve je svedeno na razinu političkog folklora.

Nažalost, nije nam poznat sadržaj pisma koji je u Beograd upućen zajedno s udžbenicima iz povijesti, pa tako ne znamo ni je li ta isprika i službeno zatražena. U svakom slučaju, bili bismo sretni da je i predsjednik Josipović reagirao kao Jovanović, umjesto da je šutke dopustio današnjem srbijanskom lideru, koji se nikad nije odrekao titule četničkog vojvode, da vrijeđa i ponižava Hrvate i Hrvatsku.

U trenutku kad je objavljeno da je ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović spakirao hrvatske udžbenike povijesti za osnovnu i srednju školu te ih diplomatskom poštom poslao srbijanskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću kao odgovor na optužbe da se sve Srbe u Hrvatskoj naziva agresorima i četnicima, činilo se da je hrvatska podložnička politika prema Srbiji dosegla dno. Jedva smo se oporavili od tužne slike hrvatskog predsjednika Ive Josipovića kako drži govor u polupraznoj srbijanskoj Skupštini, u kojoj su značajan broj nazočnih činili članovi naše delegacije, kad nas je pogodila vijest da naše ministarstvo, ponukano optužbama, šalje udžbenike na pregled u Beograd. Na sreću, jednom kratkom izjavom ministra Jovanovića sve je dobilo sasvim drukčiji smisao. Otvoreno je rekao da sad od Nikolića očekuje ispriku. Je li to i službeno od njega zatražio, zasad ne znamo.

Željko Jovanović mogao je jednostavno zatražiti ispriku od Nikolića i bez slanja udžbenika. Tada bi to bio sasvim nedvosmisleni diplomatski čin koji bi imao posljedice u odnosima dviju država. I bio bi pravi državnički čin političara koji drži do nacionalnog ponosa. Ovako, sve je svedeno na razinu političkog folklora. Nije to bilo novo opravdavanje pred Srbijom, a usput je javno zatražena isprika. I sad možemo reći da ipak možemo biti ponosni zbog čina našeg ministra. Međutim, čim to izgovorimo, moramo se zapitati koliko je naš nacionalni ponos nisko pao, kad u ovakvom činu tražimo nešto dobro.
O žalosnom držanju predsjednika Josipovića u Beogradu sve je već rečeno. Sadržaj pisma kojega je Jovanović uputio Nikoliću uz udžbenike uopće nije nevažna stvar. Ako se u tom psimu izričito ne traži isprika, onda će sve ostati na razini političke anegdote koju već sutra nitko neće ozbiljno spominjati. Ako je ta isprika i službeno zatražena, onda hrvatska javnost mora za nju znati, ona nam mora biti predočena barem onoliko glasno koliko smo morali slušati Nikolića dok vrijeđa Hrvatsku i Hrvate.

I tu sad dolazimo do ključnog pitanja: hoće li naše ministarstvo ovu zgodu iskoristiti za kompletnu reviziju sadržaja udžbenika iz povijesti iz kojih se uči po normalnom programu, ali i onih po kojima uče pripadnici srpske nacionalne manjine u istočnoj Slavoniji? Hoće li naša službena politika sasvim glasno i bez imalo zadrške reći da je reakcija srbijanskog predsjednika potaknula reviziju školskog programa iz povijesti?

Slanje knjiga zgodan je potez koji pokazuje da mi pred srbijanskom politikom nemamo što skrivati oko naših udžbenika iz povijesti. Taj potez vrijedi toga i da se proguta malo ponosa koji je javi prilikom postavljanja pitanja zašto se mi njima uopće opravdavamo. I tu sad dolazimo do ključnog pitanja: hoće li naše ministarstvo ovu zgodu iskoristiti za kompletnu reviziju sadržaja udžbenika iz povijesti iz kojih se uči po normalnom programu, ali i onih po kojima uče pripadnici srpske nacionalne manjine u istočnoj Slavoniji? Hoće li naša službena politika sasvim glasno i bez imalo zadrške reći da je reakcija srbijanskog predsjednika potaknula reviziju školskog programa iz povijesti? Ovo je važno iz najmanje dva razloga. Prvi je što je sad stvorena idealna prilika za obračun sa sasvim neprihvatljivim programom obrazovanja pripadnika srpske nacionalne manjine u istočnoj Slavoniji. Drugi je razlog taj što se sad može vrlo jasno dati do znanja kako će završiti svaki njihov pokušaj grubog miješanja u unutarnju politiku Republike Hrvatske.

Ovdje se nazire i treći razlog koji bi mogao imati dalekosežne pozitivne političke posljedice u Hrvatskoj. Netko može prigovoriti da bi se zbog beogradske politike pod pritiskom mogli naći Srbi u Hrvatskoj te da to ne bi bilo pravedno. Taj prigovor stoji samo ako su pripadnici srpske nacionalne manjine odlučili svoju sudbinu i dalje vezati za beogradske političke igre. Ovo je povijesna prilika i za njih da se vrlo jasno odrede, odnosno da prihvate Republiku Hrvatsku kao svoju matičnu domovinu unutar koje će rješavati svoju egzistenciju, te da se trajno, jasno i glasno odreknu beogradskog pokroviteljstva. Kad bi Srbi u Hrvatskoj to napravili, a ministar Jovanović vrlo bi im lako mogao napraviti idealnu podlogu za to, za svega nekoliko mjeseci hrvatsko-srpski odnosi u Hrvatskoj mogli bi biti sasvim drukčiji.

Ministar Željko Jovanović bi nakon ovih Nikolićevih riječi trebao uvažiti primjedbe srbijanskog predsjednika i iz svih udžbenika povijesti izbaciti dvojbene navode. To se odnosi i na program po kojem uče djeca srpske nacionalne manjine. Tu kompromisa ne bi smjelo biti. Zatim bi naše ministarstvo obrazovanja trebalo revidirati značaj pojedinih tema za hrvatsku nacionalnu povijest. Sada stvaranje Kraljevine SHS i 45 godina postojanja SFRJ zauzimaju nesrazmjerno puno prostora u odnosu na osamostaljivanje Hrvatske i Domovinski rat. Osim toga, naš rat za slobodu i samostalnost ne smije biti tema koja se uči na kraju osmog razreda, u vrijeme kad nitko ništa stvarno i ne uči i kad se natežu ocjene za bolji upis u srednje škole. U taj bi dio ministarstvo trebalo hitno intervenirati. Treba i jasnije opisati srpsku ekspanzionističku politiku u 20. stoljeću. To mora biti jedini program po kojem mogu učiti djeca u Hrvatskoj. Bez ikakvih izuzetaka.

A kad se sve to obavi, trebalo bi u ime otopljavanja međudržavnih odnosa poslati te nove udžbenike srbijanskom predsjedniku Nikoliću, uz službenu zahvalu što je svojim istupom isprovocirao intervencije u udžbenicima. Tek toliko da čovjek zna do čega će dovesti svaka nova agresija iz Srbije na Hrvatsku, pa makar ona bila i verbalna. Nikolić kao četnički vojvoda očito nije dobro naučio lekciju za vrijeme svog boravka u Hrvatskoj u vrijeme agresije. Lekcije iz revidiranih hrvatski udžbenika povijesti trebaju mu dopuniti očite praznine u znanju.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska-srbija, ivo josipović, udžbenici, tomislav nikolić, željko jovanović