Ante Gugo

KOLUMNA ANTE GUGE - ISPOD POVRŠINE: Nešto je režimsko u demokratskoj državi Hrvatskoj

Ako su kritika vlasti iz usta biskupa Pozaića i poziv na rušenje Vlade kazneno djelo, onda zaista nismo daleko od diktature.

Piše: Ante Gugo

Zabrinjavajuće je burno dio javnosti reagirao na propovijed koju je na blagdan Svih Svetih održao zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. Uznemiruju komentari koji traže da biskupa procesuira Državno odvjetništvo zbog kritike koju je izrekao na račun vladajućih političara i  poziva na smjenu sadašnje, kako je on rekao, nenarodne vlasti. Ako su kritika vlasti i poziv na rušenje Vlade kazneno djelo, onda zaista nismo daleko od diktature. Ako u državi postoje ljudi koji su spremni bilo kome zabraniti javnu kritiku vlasti i javno pozivanje na rušenje Vlade, onda ovo društvo ima razloga za ozbiljnu zabrinutost, a posebno kad tako teške riječi osude biskupa Pozaića dolaze iz redova stranke koja svoju prošlost baštini na tome da je na kritiku vlasti odgovarala brutalnom represijom.

HRT kao javni servis ima određenih obveza prema ugovorima s državom. I baš tu činjenicu i ovu priliku na Mirogoju su dočekali hrvatski biskupi. U terminu poslije ručka, pred okupljenim obiteljima, zagrmio je Valentim Pozaić i izrekao ono što najviše boli. Govorio je istinu.

Obrušavajući se na biskupa Pozaića i čak pozivajući DORH da se obračuna s njim, dežurni dušebrižnici društvenog mira kažu da propovijed u mirogojskoj crkvi Krista Kralja povodom blagdana Svih Svetih nije bila ni mjesto ni vrijeme za takvu vrstu obračuna s vladajućom elitom.


I zaista, je li biskup trebao posegnuti za tako teškom političkom temom baš na blagdan kad se u miru i tišini prisjećamo svojih mrtvih? Pustimo sad na stranu njegovu tezu iz propovijedi o društvu koje umire i činjenicu da se on bavio sve većim brojem mrtvih u državi, postavljajući pitanje zašto je sve manje rođenih. Zadržimo se na poznatom načinu komuniciranja Crkve s političarima i javnošću.

Kad biskupi nešto kažu, onda je to uvijek s razlogom rečeno u trenutku u kojem smo te riječi čuli, ali i na mjestu s kojeg su riječi izgovorene. Misa iz Crkve Krista Kralja imala je izravni prijenos na prvom programu Hrvatske televizije. Riječ je o onoj istoj medijskoj javnoj kući na kojoj su se mjere štednje najprije počele provoditi na redakcijama religijskom programa. Naime, na HRT-u su, što u zagrebačkoj centrali, a što po regionalnim postajama Hrvatskog radija, Crkvu pratili uglavnom honorarci. Oni su prvi dobili otkaze u ime štednje u javnoj medijskoj kući. Istovremeno je za nepoznat iznos novca dovedena Sanja Doležal da od nekad vrlo dobre informativno mozaične emisije „Dobro jutro, Hrvatska“ napravi nešto zbog čega se daljinskim upravljačem prebacujete na neki drugi program.

Urota pedera i lezbi: Nastupi biskupa dokazuju da je ponekad ipak pametnije šutjeti >>


I nije Sanja jedina. Reducirana je i redakcija religijskog programa na Hrvatskoj radioteleviziji. Ukratko, biskupi su počeli sve teže dolaziti do prostora u programima HRT-a. Ali ni ta javna kuća, koja se sve više crveni, ali ne od stida, kao što bi trebala, ne može izbjeći neke stvari. Jedna od njih je i prijenos mise s Mirogoja. Naime, HRT kao javni servis ima određenih obveza prema ugovorima s državom. I baš tu činjenicu i ovu priliku na Mirogoju su dočekali hrvatski biskupi. U terminu poslije ručka, pred okupljenim obiteljima, zagrmio je Valentim Pozaić i izrekao ono što najviše boli. Govorio je istinu.

Kao da smo u 1947.: dok elita istovremeno svojim partijskim drugovima oprašta desetke, a u nekim slučajevima i stotine milijuna kuna na ime poreznog dugovanja. Dovoljno je vidjeti kako se zakoni mijenjaju tako da je siromašne građane sve lakše blokirati i uništiti s krajnjim ciljem da zaborave na mogućnost zasnivanja ili širenja obitelji, dok već rođena djeca razmišljaju o bijegu iz Hrvatske i prije nego su osnovnu školu završila, a na drugoj se strani tajkunima koji su već jednom obavili privatizacijsku pljačku novim zakonima omogućuje još jedna pljačka i novi val bogaćenja kroz tzv. predstečajnu nagodbu.

Uzbudili su se duhovi zbog njegove tvrdnje da je u Hrvatskoj na vlasti režim koji narodu umjesto bolje budućnosti svakodnevno nudi laži. Nije teško ustanoviti je li biskup kriv ili pravedan. Zna se što razlikuje režim od demokratskog oblika vladavine. Lako je provjeriti pričaju li nam vladajući istinu ili nas obmanjuju. Dovoljno je prisjetiti se samo svih obećanja o rastu BDP-a i izlasku iz krize u idućem tromjesečju, što nam ponavljaju posljednje dvije godine, a svaki se mjesec događa baš suprotno.

Ili možda svih onih udara i pritisaka blokadama i ovrhama na sve siromašnije građane i obrtnike te optužbe kako su baš oni krivi, kao da smo u 1947., dok elita istovremeno svojim partijskim drugovima oprašta desetke, a u nekim slučajevima i stotine milijuna kuna na ime poreznog dugovanja. Dovoljno je vidjeti kako se zakoni mijenjaju tako da je siromašne građane sve lakše blokirati i uništiti s krajnjim ciljem da zaborave na mogućnost zasnivanja ili širenja obitelji, dok već rođena djeca razmišljaju o bijegu iz Hrvatske i prije nego su osnovnu školu završila, a na drugoj se strani tajkunima koji su već jednom obavili privatizacijsku pljačku novim zakonima omogućuje još jedna pljačka i novi val bogaćenja kroz tzv. predstečajnu nagodbu.

Svaki dan svjedočimo takvim manifetlucima na koje se vlast ne obazire. Umjesto toga, ona nam sprema nove zakonske propise po kojima će od prvog dana iduće godine Porezna uprava dnevno evidentirati svaku kunu koju bilo koji građanin bilo gdje ili bilo kako dobije. OIB konačno dobija punu nadzornu funkciju.

Ako se nekome činilo da su oni SF filmovi u kojima su građani samo brojevi koje veliki brat nadzire u svakom trenutku njihovog života tek puka fikcija, prevarili ste se. Ružna budućnost počinje za dva mjeseca. Dok se cijela Europa ujedinila protiv pretjeranog nadzora građana, a u UN-u se čak sprema i deklaracija o tome, naš ministar finacija pod krinkom kontrole poreza na dobit kreće u potpuni nadzor sirotinje koja ništa nema. Predstečajne nagodbe u kojima se velikima opraštaju deseci i stotine milujuna kuna poreza nesmetano idu dalje.

Lažu nas i obmanjuju, dakle, na svakom koraku. A pogledajmo je li ova vlast i režimska. Temeljno razlikovanje demokracije od režima vidi se po tome kako je raspoređena vlast u državi i kako se donose bitne političke odluke.

Već je legendarna premijerova izjava, nakon što je njegova partija uhvaćena u financijskom prekršaju, kad je on priznao prekršaj i bahato s parlamentarne govornice poručio da je to zato što je zakon loš i da će ga oni mijenjati naprosto zato što oni to mogu. Kao i u slučaju biskupa Pozaića, i ovdje je osobito važno gdje je netko nešto rekao. Premijer je gledao u oči saborske zastupnike. Gledao je ljude kojima on može dati inicijativu ili najviše prijedlog da se neki zakon mijenja, a u nikakvoj demokratskoj priči nije moguće da on dođe u njihov dom i kaže im što će oni u budućnosti raditi. To se događa samo u dikataturama.

Živimo u društvu u kojoj su glavni statistički podaci povećanje broja nezaposlenih i broja građana s blokiranim računima. Živimo u državi u kojoj partijski članovi bez problema dobiju oprost od 30-ak milijuna kuna kako im račun ne bi bio blokiran. Zar biskup Pozaić nije trebao progovoriti o tome?

Referendum je jedno od temeljnih obilježja demokracije. Kad je kod nas inicijativa „U ime obitelji“ prikupila 700.000 potpisa za referendum o tome da se brak definira Ustavom, vlast je to pokušala osporiti na sve načine. Čak je i laicima bilo jasno da je predsjednik parlamentarnog odbora čovjek koji pojma nema o pravu i Ustavu, ali je vrlo poslušan svojem partijskom vođi i spreman je ispunjavati tražene zadaće i pod cijenu osobne blamaže, kao što je bilo u slučajevima kad se Peđa Grbin izravno suprostavljao Ustavnom sudu i  sveučilišnim profesorima koji su dokazani stručnjaci za Ustavno pravo.

Cijela nacija veselila se tom više od 20 godina očekivanom i željenom ulasku u Europsku uniju. Nažalost, slavlje nam je pokvario premijer, zarativši s cijelim demokratskim svijetom samo par dana prije proslave našeg ulaska u društvo demokratske Europe. Nacija je postala žrtva, kako često mislimo, samo jednog čovjeka, pa je i cijeli jedan zakon u narodu nazvan Lex Perković, iako je istina da smo taoci interesa partije koja želi zataškati istinu i zaboraviti prošlost. Bez obzira što je reakcija javnosti bila skoro jednodušna, do dana današnjeg ostalo je važno samo mišljenje premijera koji se zainatio sa svima u Europskoj uniji do te mjere da je u Europi postalo sramotno reći da si Hrvat.

Mogao bih još puno toga nabrajati i navoditi primjere, ali svi oni bi vodili prema samo jednom zaključku: živimo u vrijeme režimske vladavine čovjeka koji je okružen grupicom svojih pretorijanaca koji nas zajedno svakodnevno obmanjuju, uništavajući nam budućnost. Živimo u državi u kojoj je san pobjeći što prije u inozemstvo. Živimo u društvu u kojoj su glavni statistički podaci povećanje broja nezaposlenih i broja građana s blokiranim računima. Živimo u državi u kojoj partijski članovi bez problema dobiju oprost od 30-ak milijuna kuna kako im račun ne bi bio blokiran.

Zar biskup Pozaić nije trebao progovoriti o tome? Partijski jurišnici kažu da je biskup opasan i stoga što je on jezuit, odnosno isusovac. Ne čudi što se boje toga. Isusovci su osnivali prve škole i sveučilišta na hrvatskom jeziku i napravili su puno toga da Hrvati opstanu kao narod. Jasno je zašto se oni boje biskupa Pozaića.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ZORAN MILANOVIĆ, lex perković, željko jovanović, valentin pozaić