Komentari

PROBLEMI: Policija ništa ne može, 'zaostalo' pravosuđe pomaže vozačima koji nam ugrožavaju živote

Ništa se ne mijenja, bogati i utjecajni i dalje rade što žele.

Piše: Vanja Deželić

Prometne nesreće koje alkoholizirane osobe skrive i pritom usmrte najmanje jednu osobu, ogroman su problem dugi niz godina, još otkako smo se uvjerili koliko je lako osloboditi se zatvorske kazne kada se Tomislav Horvatinčić "izvukao" po prvi put za usmrćivanje osobe davne 1980., a nakon toga smo imali niz primjera kako bogati i utjecajni lako izbjegavaju služenje zatvorske kazne iako imaju niz prometnih prekršaja, iako su u alkoholiziranom stanju i ono što je najgore - iako su krivi za smrt druge osobe.

 

>> Hrvatski suci o slučaju Dejana Maćešića: Kada presuda postane pravomoćna, ona je i istinita

Hrvatski suci svjesni su da su zakoni 'zaostali' i kažu da o njima treba voditi rasprave, iako isto pričaju već dvadeset godina, što znači da su mogli sve odavno "obaviti", da su ikada i počeli. Stoga je bitno radi li išta po tom pitanju i Ministarstvo pravosuđa jer Ministarsvu unutarnjih poslova radi dugi niz godina, no ništa ne mogu jer one koje pokušaju spriječiti u ponavljanju nedjela, na cestu vraćaju nesavjesni suci, odnosno zakoni na koje se isti ti suci pozivaju.

OSTOJIĆ: Izostanak generalne i specijalne prevencije zasigurno ne doprinosi boljem stanju sigurnosti

- Prilikom izrade važećeg Kaznenog zakona, a imajući u vidu veliki broj prometnih nesreća s teškim posljedicama, ukazala se potreba za određenim promjenama u tzv. prometnim kaznenim djelima na način da se razmotri potreba uvođenja novih inkriminacija ili širenja postojećih, odnosno potreba uvođenja pojedinih prekršaja u kaznenu zonu. Također je istaknuto kako treba razmotriti mogućnost uvođenja kaznenog djela bezobzirne vožnje, koje nalazimo u mnogim europskim zakonodavstvima, a radi se o situaciji kada vozač u tako velikoj mjeri prekorači dopuštenu brzinu da se svrha kažnjavanja ne bi mogla ostvariti prekršajnim sankcijama (npr. kad netko vozi 120 km/h u naseljenom mjestu). Posebno treba skrenuti pozornost na novo kazneno djelo obijesne vožnje u cestovnom prometu. Ovim kaznenim djelom se „ispravlja“ postojeće zakonodavno rješenje prema kojem se ugrožavanje cestovnog prometa smatra kaznenim djelom samo ako je dovelo do određenih povređivanja kao posljedica - rečeno nam je iz Ministarstva pravosuđa.

No najbitnije je kako spriječiti vožnju u alkoholiziranom stanju jer što nam znače policijske akcije, privođenja, edukacija i sve ono što policija marljivo radi godinama, ako pravosuđe bez ikakvog problema oslobađa ljude kao što je rukometašica Ivana Lovrić ili Dejan Maćešić. Dok je Maćešić nakon tri mjeseca priznao krivnju, Lovrić je pobjegla s mjesta nesreće i nije zvala Hitnu! Oslobođena je, a Maćešić je dobio kaznu ispod propisanog minimuma, dvije umjesto tri godine. Pojašnjenja presuda su uvredljiva i sramotna i šalju groznu poruku, istu kakvu su slali suci koji su oslobađali Horvatinčića, Rahimovskog, Primorca... A i suci koji su progledavali kroz prste Čačiću, Žužiću, ali i opet Horvatinčiću i Maćešiću, također snose velik dio krivnje jer policija je svoj dio posla obavila, evidentirala prekršaje i umjesto da se krivcima oduzela vozačka dozvola, to se nije učinilo i po osam, 18 ili 35 puta. Policiji je na taj način teško raditi.

- Izostanak generalne i specijalne prevencije zasigurno ne doprinosi boljem stanju sigurnosti - rekao nam je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Zato je bitno da Ministarstvo pravosuđa krene u bitne promjene, ipak je sve brzo obavljeno po pitanju Josipa Perkovića, valjda može i po pitanju sigurnosti pješaka i vozača od nesavjesnih građana.

MIN. PRAVOSUĐA: Sukladno Kaznenom zakonu, blažu kaznu od propisane najmanje kazne sud može izreći kad postoje naročito olakotne okolnosti, a svrha kažnjavanja može se postići i tom blažom kaznom

- U nekim slučajevima treba kaznenu odgovornost proširiti i na drastične oblike kršenja prometnih propisa i kad nema takvih posljedica npr. vožnja zabranjenim smjerom, pretjecanje na nepreglednom  mjestu kolonu vozila, vožnja 50 km/h iznad dopuštene, vožnja u stanju nesposobnosti – uz koncentraciju od najmanje 1,50 g/kg alkohola u krvi, droge ili psihoaktivnih lijekova, koja je, srećom, završila bez posljedica. Slično kazneno djelo nalazimo u njemačkom Kaznenom zakonu (sedam smrtnih grijeha u prometu) i u slovenskom Kaznenom zakonu. Za ovo kazneno djelo propisana je kazna zatvora do tri godine. Kod kaznenog djela Izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, kao kvalificirani oblik posebno je istaknuto nanošenje osobito teške tjelesne ozljede za što je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina. Kazna za smrtnu posljedicu povišena je s tri do deset godina na tri do dvanaest godina zatvora. Također je povišena kazna za prouzročenje smrti iz nehaja za koju je raniji Kazneni zakon propisivao kaznu zatvora od 6 mjeseci do pet godina, a važeći Kazneni zakon propisuje kaznu od jedne do osam godina. Nadalje novi Kazneni zakon u članku 72. predviđa doživotnu zabranu upravljanja motornim vozilom kad se radi o pojačano opasnom počinitelju, ali predviđa i mogućnost naknadnog ukidanja takve mjere ako opasnost više ne postoji, no uz ponovno polaganje vozačkog ispita. Zabrana upravljanja odnosi se na sve vrste motornih vozila, dakle onih u cestovnom, zračnom i pomorskom prometu - opširni su u Ministarsvu.

No ipak su "pokvarili" sve rečeno ocjenom kako su u slučaju Maćešić i Lovrić postojale olakotne okolnosti, iako to ni približno ne stoji, usmrtili su dvije osobe jer su pod utjecajem alkohola sjeli za volan, potom su pobjegli s mjesta nesreće, odnosno izbjegavali priznati krivnju.

- Obzirom da se referirate na pojedine slučajeve u kojima su počiniteljima izrečene kazne ispod zakonskog minimuma, potrebno je istaknuti da, sukladno Kaznenom zakonu, blažu kaznu od propisane najmanje kazne sud može izreći kad postoje naročito olakotne okolnosti, a svrha kažnjavanja može se postići i tom blažom kaznom.  Ministarstvo pravosuđa, potrebno je napomenuti, ne može utjecati na odlučivanje u konkretnim predmetima sudbene vlasti, u kojima odluku o visini i vrsti kazne donosi sud.

Dakle, problem su i dalje sudovi, prespori, preskupi i previše udaljeni od stvarnosti. Nije jasno kako je 23. poglavlje ikada zatvoreno, kao što nije ni jasno kome je u interesu da hrvatsko pravosuđe toliko blagonaklono promatra sve one koji krše zakone - a utjecajni su članovi društva.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

alkohol, vožnja, pravosuđe, sud