Komentari

NERAVNOPRAVNOST: Mirando Mrsić tjera radnike na 56 sati rada tjedno, a saborski zastupnici jedva prikupe 15!

Uz to imaju sve naknade i dodatke, rezovi ih stalno izbjegavaju.

Piše: Vanja Deželić

Ministar rada i mirovinskog sustava, Mirando Mrsić, na sva zvona govori o potrebi da se provedu reforme, one reforme koje direktno štete isključivo radnicima - u realnom sektoru.

 

>> ŽIVOT NA TUĐI TERET Pogledajte što sve plaćamo saborskim zastupnicima!

Odbacuje teško stečeno pravo na osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna. Kaže da u današnje vrijeme to nije izvedivo pa predlaže u Zakonu o radu odredbu kojom bi radnici radili 56 sati tjedno (to je sedam dana u tjednu po osam sati), ali da će se kroz četiri mjeseca satnica "ispeglati" pa će ispasti kao da u periodu od ta četiri mjeseca radnici ipak rade 40 sati tjedno.

Novom mjerom želi obezvrijediti i borbu za prava radnika, koja je počela davne 1850. godine, a tiče se "tri osmice". Do 1936. većina zemalja svijeta uvela je standard od 40 sati rada tjedno

U tome bi trebali pomoći inspektori, isti oni koji ne stignu provjeriti sve malverzacije poslodavaca na račun "stručnog osposobljavanja" od 1600 kuna mjesečno. Također, osim u državnim firmama, ta mjera nije polučila uspjeh, kandidati mjesecima čekaju na posao, a što je najgore od svega, ne upisuje im se ta godina osposobljavanja pod radni staž već pod radno iskustvo. Tako se ništa ne mijenja, poslodavci traže i dalje one koji imaju nešto staža iza sebe.

Također, u studenom je nestalo novca za to osposobljavanje, tako da je samo 17 139 sretnika imalo priliku steći nekakvo iskustvo i možda pronaći posao nakon godinu dana. A nezaposleno je oko 180 tisuća osoba do 29 godina starosti, što bi reklo da Mrsićeva mjera nije obuhvatila niti deset posto svih onih koji traže posao.

Novom mjerom želi obezvrijediti i borbu za prava radnika, koja je počela davne 1850. godine, a tiče se "tri osmice". Do 1936. većina zemalja svijeta uvela je standard od 40 sati rada tjedno. No kapitalizam, koji se pokazao kao propali sustav zahtjeva da se na radnika postavi dodatni teret, a sve kako bi sustav funkcionirao. Takvoj retorici priklanja se i ministar Mrsić, koji je preuzeo resor iako nema nikakvog iskustva na polju kojim se bavi.

Ako bismo mjerili radni dan onako kako se brojao prije no što je aktualni sustav propao, to bi značilo da zastupnici tjedno ne odrade ni 16 sati

No očito je beskompromisan, bezosjećajan i sve što je potrebno da bi mirnim tonom, bez treptaja ukidao radnicima teškom mukom stečena prava, u situaciji kada ionako imaju najmanje. Čujete li ga da spominje saborske zastupnike?

Ne, a to niti ne komentira, osim ako ga se upita direktno uživo, a i tada "sipa" floskule o provođenju reformi i da svi moraju štediti. Nažalost, ne moraju svi štediti jer saborski zastupnik i dalje radi svega stotinu dana u godinu, što su nepuna dva dana u tjednu. Prevedeno u satnicu, ako bismo mjerili radni dan onako kako se brojao prije no što je aktualni sustav propao, to bi značilo da tjedno ne odrade ni 16 sati. Ako bismo se priklanjali Mrsićevom radnom vremenu od 12 sati, tada ne skupe ni 24 sata tjedno.

I sve to za plaću od minimalno 15 tisuća kuna, naknade svih vrsta, dodatke na plaću i beneficije o kojima radnici u realnom sektoru više ni ne sanjaju, a rijetki su oni koji su u tim pravima uživali i prije no što su krenuli rezovi, potaknuti potezima svih vlasti unazad 23 godine, kao i osobama koje su pod patronatom tih vlasti činile nezakonite radnje i bacili nas u nepovratno stanje.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

radnici, reforme, mirando mrsić