Komentari

IZBOR: OSOBA TJEDNA ponovno je Zoran Milanović. Nažalost, ne po dobrom

Konkurencija Milanoviću: Zašto Ivan Grubišić nije ovako govorio dok je bio svećenik? 40 godina!

Piše: Ivan Klarić


Investicija nema, nezaposlenost raste, kao što i pesimizam građana probija sve granice. No, s druge strane, zaslugom i Milanovića i njegovih ministara, raste podijeljenost hrvatskog društva. Usudili bi se reći da je podijeljenost najveća otkako je hrvatske države. Istine radi, nije samo Milanović taj koji je potencirao podijeljenost, ali, s druge strane, nije napravio ništa da do nje ne bi došlo ili da bi je koliko-toliko smanjio.

Samo oni koji se ne školuju ne mogu naći posao, kazao je proteklog tjedna Zoran Milanović. Za njega ništa sporno, za preko 50 tisuća mladih ljudi s diplomom u džepu više nego skandalozna izjava.

 

No, treba biti realan pa reći da nas od Zorana Milanovića ništa više ne smije iznenaditi. Popis njegovih bisera (o čemu smo pisali prije nekoliko dana) već je podugačak i teško je izabrati "najbiser". To na kraju krajeva ostavljamo vama na izbor.

Proteklog tjedna definirane su i promjene Ustava koje su umnogome potaknute njegovim osobnim taštinama, a pri tome se nije libio otvorene trgovine kako bi dobio podršku saborske većine.

Na naslovnice je došao i gotovo usputnom najavom mogućnosti pretovara sirijskog kemijskog oružja u hrvatskim lukama. Iako su ga kritizirali da donosi neodgovornu i rizičnu odluku, treba primijetiti da je on tu
najavu plasirao upravo na način koji vlastodršci upotrebljavaju kad zapravo NE žele da njihova inicijativa prođe - tako da prvo objave poluinformaciju koja će izazvati trenutačnu negativnu reakciju javnosti. Dakle, može biti jedno od dvoje: izuzetna šlampavost - ili pak dvostruka igra, kojom se smišljeno zavarava javnost.

 

Zoran Milanović osoba je tjedna ne zbog sjajnih uspjeha njegove Vlade, ne zbog navale investicija ili zbog smanjenja nezaposlenosti. On je osoba tjedna zbog svega suprotnog od onog što smo naveli u prethodnoj rečenici. Iako su nam ovog tjedna sa sjednice Vlade poslali (ponovno) slastkorječive najave o valu investicija koje će doslovno pokrenuti Hrvatsku, u taj scenarij malo tko vjeruje. Možda ni sam Zoran Milanović.

 

I tako je već dvije godine. Ono čega smo se naslušali, osim Milanovićevih bisera, su i pompozne najave koje bi nas trebale izvući iz trenutne situacije. No, najave su jedno, a rezultati nešto sasvim drugo. Milanović i njegovi ministri su više nego jasan dokaz tome.

 

Investicija nema, nezaposlenost raste, kao što i pesimizam građana probija sve granice. No, s druge strane, zaslugom i Milanovića i njegovih ministara, raste podijeljenost hrvatskog društva. Usudili bi se reći da je podijeljenost najveća otkako je hrvatske države. Istine radi, nije samo Milanović taj koji je potencirao podijeljenost, ali, s druge strane, nije napravio ništa da do nje ne bi došlo ili da bi je koliko-toliko smanjio.

 

Naprotiv, s nekim svojim izjavama, koje su ušle u izbor za biser godine, Milanović je samo dodatno zapalio vatru. Ono što je najgore, on u tome ne vidi ništa sporno. Po njemu je, valjda, u ovoj zemlji sve u redu. A tome nije tako.


......

 

......

 



Ivan Grubišić
posljednjih je dana medijska
zvijezda. Traži tako don Ivan raskidanje ugovora Hrvatske i Vatikana, želi da se vjeronauk vrati u Crkvu. Ivan Grubišić bio je 40 godina svećenik. U tih 40 godina nije ga se moglo puno čuti kako zagovara ovo što zagovara danas. Ivan Grubišić saborski je zastupnik dvije godine. Je li ga itko ikada čuo da, osim teme vjeronauka i ugovora sa Svetom stolicom, priča o stanju u kojem se nalaze građani? Svećenici, pa i oni umirovljeni, trebali bi prije svega biti socijalno osjetljivi, trebali bi biti borci za 'malog' čovjeka. I iako je njegovo pravo da zatraži ukidanje vjeronauka u školama, i promjenu ugovora s Vatikanom, ostaje pitanje zašto takve stavove nije imao dok je bio svećenik. 40 godina.

 

Jasna Omejec i Ustavni sud ove su godine, možda više nego ikada, bili u centru pozornosti. Cijelu sapunicu oko referenduma o braku, kao i kritike koje su dolazile od strane vladajućih, izrdžali su kako to i dolikuje toj instituciji. Zato ni ne čudi da su ovogodišnji dobitnici nagrade 'Miko Tripalo' za zaštitu i promicanje ljudskih prava koju redovito dodjeljuje Hrvatski helšinski odbor (HHO).

 

Željko Jovanović opet je ovaj tjedan pokazao svoju izuzetnu sposobnost za podizanje prašine. Blago rečeno. Naime, Jovanović je još jednom odlučio udariti po zaposlenima u prosvjeti, te im onemogućiti i ono malo što imaju. Vlada je donijela zaključak o pokretanju otkazivanja granskih kolektivnih ugovora (GKU) za zaposlene u osnovnim i srednjim školama te sustavu znanosti i visokog obrazovanja, zbog bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti. Zbog najavljenog otkazivanja kolektivnih ugovora Vlada je zadužila Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta da pokrene postupak mirenja sa sindikatima. Ono što najviše bode u oči jest podatak o prosječnoj plaći, koja prema Željku Jovanoviću iznosi 6138 bez naknada. Sindikalisti to odbacuju i ismijavaju, ali i uzimaju kao primjer laži na kojima se sve ovo i izvelo. Novi ispad ministra Jovanovića najbolje je u razgovoru za naš portal prokomentirao analitičar Žarko Puhosvki. Jovanović je učiteljima oduzeo pravo na prijevoz, za koji će morati davati i do četrdeset posto svoje plaće, a sve zato jer Ministarstvo to nije na vrijeme znalo urediti. I onda umjesto da se ispriča na tome on se ispričao samo ministru financija Slavku Liniću - kazao je Puhovski.


 

 

 

 



U jeku gospodarske krize, kada će mnogima Božićni ručak biti tek znanstvena fantastika, Milanović ne vidi ništa sporno u tome što se društvo podijelilo na dva protivnička tabora u kojima se ne biraju sredstva za diskreditaciju. Njega ne brine što su sve glasniji ekstremi s lijeve i desne strane.

 

Zoran Milanović kao da živi u nekom svom idealnom svijetu, u kojem se ne događaju stvari koje se događaju u Hrvatskoj. Jučer, danas, a nažalost, i sutra. Kada je zajedno s koalicijskim prvacima slavio izbornu pobjedu, Milanović je poručio: "Podrška je velika ali nije aspolutna. Imamo obveze prema svima, poštujemo tuđi svjezonator i naše političke suparnike, ne neprijatelje niti protivnike. Pozvat ćemo na suradnju sve one kojima je Hrvatska u srcu i koji imaju ideje, neće to raditi na prijetvoran način, nego potpuno otvoreno."

ZORANIZMI Prisjetite se svih bisera Zorana Milanovića: Može li nas još uvijek šokirati?
Slučajna država, građanski rat, dijaspora, zakoni, Ruža Tomašić, nezaposlenost, Špičkovina... >>

 

Na žalost sviju nas, Milanović nije štedio protivnike. Nije čak ni poštivao tuđi svjetonazor, a i prema nekim političkim suparnicima nije bio fair. Sve to dovelo je do usijanja koje ne popušta. Politički protivnici jedno, Milanović drugo. I tako unedogled. I tako, umjesto da se politički suparnici prepiru oko toga čiji je gospodarski program bolji, posljednje dvije godine svjedoci smo ideološkog rata koji seže sve do početka Drugog svjetskog rata.

 

Ustaše, partizani, fašisti, nacisti, teme su o kojima raspravlja Hrvatska koncem 2013. godine. Premijer bi to trebao prepoznati i tome stati na kraj. No, Milanović to ne čini. Baš suprotno. Kao da ne shvaća da je jedno biti čelnik oporbe, a da je drugo biti premijer, i to svih građana. Nadajmo se da će to što prije shvatiti. U suprotnom, ako ćemo suditi prema viđenom i ostvarenom, ne piše nam se dobro.