A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/C-D/davorka-bosnjak-foto-102.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Davorka Bošnjak: Samo psihološki i duhovno zrela osoba može voditi dijalog | Politika+
Hrvatska

OSVRT: Davorka Bošnjak: Samo psihološki i duhovno zrela osoba može voditi dijalog

'Žalosno je što i na pozicijama moći pa i kreatora komunikacija ima puno nezrelih ljudi koji nisu spoznali sebe kako bi ostvarili uspješan dijalog.'

FOTO: Davorka Bošnjak
FOTO: Saša Zinaja
Piše: Davorka Bošnjak
'Žalosno je što i na pozicijama moći pa i kreatora komunikacija ima puno nezrelih ljudi koji nisu spoznali sebe kako bi ostvarili uspješan dijalog, a usljed oholosti ne prihvaćaju savjete stručnjaka ili običnog puka o potrebi promjene nekih obrazaca djelovanja koji štete njima samima i društvu. Jer u svojoj nesvjesnosti i oholosti sebe smatraju mjerilom svega. Sigurno bi bilo puno učinkovitije kada bi sredstva koja ulažu u kreiranje vlastitog imidža iskoristili za rad na svojoj osobnosti. '

U prethodnoj godini svjedočili smo događajima koji su izazvali velike polemike, pa čak i agresivne istupe suprostavljenih strana. Iako se stalno govorilo o potrebi postizanja dijaloga te rješenja koje bi zadovoljavalo obje strane, do istih nije dolazilo.

 

Nalazeći se u vremenima dubokih podjela i kriza, postajemo svjesni kako je u temelju kriza ljudskosti, nepoštivanje čovjeka i njegovih ljudskih prava. Kako bismo izbjegli ili prebrodili brojne krize u životu važno je naučiti pravilno komunicirati odnosno voditi dijalog, a za to je potrebna psihološka i duhovna zrelost obaju sugovornika, koja se postiže neumornim radom na sebi i upoznavanjem temelja dijaloga kao razgovora dviju strana koje se međusobno uvažavaju i kroz razgovor i plodnu suradnju žele doći do još boljeg upoznavanja, novih spoznaja ili razrješenja nastalih nesporazuma.

 

- Dijalog pretpostavlja razlike pa čak i suprotnosti u mišljenju, obzirom da nema razgovora u kojem svi misle isto. No, da bi dijalog bio plodan i uspješan, potrebno je da strane koje u njemu sudjeluju budu psihološki zrele i dobronamjerne osobe, izgrađene ličnosti, stabilni karakteri koji žive u istini, traže istinsko dobro druge osobe, ne boje se otvorenog susreta svjesni vlastite ranjivosti i ograničenosti, spremni na promjenu stavova, mišljenja i ponašanja usljed novih i jasnih informacija (što odlično opisuju profesori Nikić i Mataušić).

 

- Svjesni smo kako u našem okruženju ima uistinu malo takvih ljudi, a što rezultira brojnim nesporazumima i u konačnici zastoju u napretku društva. Žalosno je što i na pozicijama moći pa i kreatora komunikacija ima puno nezrelih ljudi koji nisu spoznali sebe kako bi ostvarili uspješan dijalog, a usljed oholosti ne prihvaćaju savjete stručnjaka ili običnog puka o potrebi promjene nekih obrazaca djelovanja koji štete njima samima i društvu. Jer u svojoj nesvjesnosti i oholosti sebe smatraju mjerilom svega. Sigurno bi bilo puno učinkovitije kada bi sredstva koja ulažu u kreiranje vlastitog imidža iskoristili za rad na svojoj osobnosti. Samim time djelovali bi u skladu sa svojim talentima, pri čemu opet ne bi trebali ulagati velika sredstva u zadržavanje postojećih poslovnih odnosa izgrađenih na laži, korupciji i nepotizmu.

 

No, navedena psihološka zrelost kao preduvjet dijaloga, ostvaruje se napornim radom čovjeka prije svega na samome sebi, jer psihološki je zrela osoba kada nije žrtva svojih nekontroliranih emocija, nagona i prisila, već se ponaša racionalno i odgovorno, slobodno upravljajući emocijama čijom snagom ostvaruje uzvišene ideale.

 

- Nezrela osoba reagira impulzivno, nagonski i nerazborito, čime iskrivljuje istinu i onemogućuje plodan dijalog. U temelju takvog ponašanja najčešće su strah, srdžba i agresivnost, koje dovode do kršenja duhovnih (i naravnih) zakona usljed čega osoba zapada u krizu te je primorana poraditi na vlastitoj samospoznaji koja vodi promišljanju, promjeni i rastu ličnosti. Spoznajom otkriva motive svoga djelovanja, ponovno proživljavajući onaj dio ličnosti koji je potisnula u najranijoj dobi, jer neosvješteni podsvjesni procesi dijelovi su traumatizirane dječje psihe koja nije mogla preraditi bolne negativne osjećaje i kriva uvjerenja, te ih je pohranila za vrijeme kada će čovjek biti spreman ponovno ih proživjeti. Stoga podsvjest stalno stvara okolnosti koje su slične onima iz djetinjstva, kako bi ih čovjek svjesno proživio, razriješio i transformirao u pozitivan oblik, te na taj način preuzeo odgovornost za vlastiti život i postigao zdrav odnos s bližnjima ali i Bogom (ukoliko vjeruje u trnscedentno, ono što ga nadilazi). U tom slučaju on Bogu više ne pristupa kao bespomoćno dijete Ocu, već se suočava s osjećajima usamljenosti i beznačajnosti, prevladava infantilnu fiksaciju, suočava se s realnošću i počinje na pravilan način upotrebljavati vlastite snage kako bi unaprijedio vlastiti život i život bližnjih, čime dolazi do prave slobode, ali i oslobođenja od ideje kako će netko drugi ili neka viša sila učiniti ono što mora sam i za što na kraju krajeva preuzima odgovornost. Spoznajom vlastitih snaga i pravilnom uporabom sposobnosti, čovjek prestaje biti rob drugih ljudi i krive slike Boga, te postaje samopouzdan čovjek koji vjeruje u sebe, ima povjerenje u bližnjega kao i Boga (ukoliko je vjernik). Samim time on postaje čovjek koji zna ljubiti.

 

Za ostvarenje dijaloga potrebna je i afektivna zrelost, koja označava da je čovjek poradio na svojoj podsvjesti – ona je rezultat dugogodišnjeg sazrijevanja osobe, pri čemu se usklađuju misli (pamet) i srce.  Takva osoba ne boji se emocija, ona ih prepoznaje i izražava, te usmjeruje, dok upotrebljava intuiciju i razum kako bi objektivno promotrila sebe i drugoga. Afektivna zrelost je izuzetno važna kod donošenja odluka, jer najviše utječe na spoznaju i djelovanje, pri čemu koristi podsvjesnu memoriju koju je prije toga sagledala, preradila i izmijenila kriva uvjerenja. Tada se ponaša razumno, poštujući svoje i dostojanstvo svakog čovjeka.

 

 


- Nimalo manja važna je i društvena zrelost usljed koje osoba uspijeva uspostaviti nekonfliktne međuljudske odnose i koja je spremna drugoga nesebično voljeti. Ona traži ono što joj je zajedničko sa sugovornikom, obzirna je i uviđa potrebe druge osobe, poštena je i pravedna. Prema P. Brajši najveća prepreka društvenoj zrelosti su narcistički, transferni ili paranoidni strah. Narcistički strah zapravo je strah od otkrivanja samog sebe u komunikaciji, što nosi potrebu mijenjanja sebe, na što osoba nije spremna zbog čega manipulira, iskorištava, optužuje, postupa s drugima kao sa stvarima, dok istovremeno traži da joj se dive. Transferni strah u sebi nosi bojazan osvješčivanja prošlosti, potisnutih konflikata i nedovršenih odnosa u samoj osobi, stoga osoba u kasnijoj dobi na osobe projicira karakteristike ljudi iz prošlosti. Paranoidni strah je bojazan osobe da će u drugima pronaći protivnika, što pridonosi nefleksibilnosti osobe, preosjetljivosti, prikrivenoj ili stvarnoj agresivnosti, rigidnosti i optužujućem ponašanju. Uzrok navedenim strahovima kao i samovolji, lijenosti ili pretjeranom radoholizmu, nalazi se u nesvjesnom dijelu ličnosti u obliku neprerađenih emocija ljutnje, odbačenosti, zavisti i bijesa, a koje su plod mišljenja osobe da sama nije vrijedna ljubavi takva kakva jest, pa se trudi biti ono što nije.

 

'Preduvjet dijaloga je i duhovna zrelost osobe koja po duhu spoznaje Stvoritelja, sebe i okolinu koja je okružuje. Duhovno zrela osoba slobodna je i odgovorna prema sebi, drugome i svojoj savjesti, ona može živjeti objektivne vrijednosti koje je nadilaze, jer spoznaje svoju vrijednost i vlastitu nerazorivost. Moralno je i religiozno zrela, u stalnom nastojanju ispunjenja Božje volje za svoj život, poštujući duhovne zakone čime si osigurava mir i radost. Kršenje prirodnih ili duhovnih zakona donosi nemir, bol, strah i krivnju. Nerijetko čovjek i nepravedno trpi no prianjajući uz duhovne zakone on mirno i staloženo podnosi trpljenje.' 

Takva osoba vrši pritisak na druge, zbog čega joj drugi ne mogu pružiti ono što bi joj inače pružili. Osoba u stvari ne živi u istini, odbacuje sebe, pa to onda čine i drugi. Nesvjesno u nama utječe na podsvjest druge osobe koja nesvjesno reagira na neprijateljske osjećaje potisnute u nama, zbog čega se osjećamo nepravedno napadnutima, iz čega proizlaze problemi u komunikaciji, odnosno dijalogu. Liječenje i transformacija u pozitivne osjećaje radosti, nade, vjere i ljubavi, najčešće započinju nakon što osoba zapadne u krizu, pri čemu potisnuti osjećaji izbijaju u svijest, a dosadašnji obrambeni obrasci više ne pomažu. Bol je u tom slučaju terapeutska, osoba je svjesna svoje nemoći u rješavanju boli, te je primorana potražiti stručnu pomoć duhovnika i psihoterapeuta, pri čemu uviđa uzrok problema i izgrađuje novu spoznaju vlastite vrijednosti, podiže samopouzdanje i ostvaruje kvalitetne međuljudske odnose i plodan dijalog.

- Preduvjet dijaloga je i duhovna zrelost osobe koja po duhu spoznaje Stvoritelja, sebe i okolinu koja je okružuje. Duhovno zrela osoba slobodna je i odgovorna prema sebi, drugome i svojoj savjesti, ona može živjeti objektivne vrijednosti koje je nadilaze, jer spoznaje svoju vrijednost i vlastitu nerazorivost. Moralno je i religiozno zrela, u stalnom nastojanju ispunjenja Božje volje za svoj život, poštujući duhovne zakone čime si osigurava mir i radost. Kršenje prirodnih ili duhovnih zakona donosi nemir, bol, strah i krivnju. Nerijetko čovjek i nepravedno trpi no prianjajući uz duhovne zakone on mirno i staloženo podnosi trpljenje. Simptomi „duhovnih bolesti“ često odgovaraju duhovnoj nezrelosti, stoga je važno preispitivanje stvarnosti čime se onemogućuje manipuliranje što se posebno uočava u psihološkim fenomenima koje ljudi olako pripisuju čudesnim događajima, a što opisuje S. Peck.

 

- Uspješnom dijalogu prethodi i potreba svijesti kako većina ljudi ne zna komunicirati, da drugi ne prima poruku na način na koji je sugovornik šalje, kako je šutnja isto oblik komunikacije, te da se komunikacijom ne mogu riješiti svi problemi i konflikti. Važno je znati kako se ne komunicira samo riječima, te je potrebno poznavanje neverbalne komunikacije i pravilnog izbora mjesta i vremena komuniciranja. Nesporazumi u komunikaciji nastaju i zbog deformacija slušanja pri čemu se osoba može usredotočiti na govor, ali ne sluša ili pak čuje samo ono što je zanima. Za plodan dijalog važno je izbjegavati i obrambeno komunikacijsko ponašanje koje se očituje u ocjenjivanju umjesto opisivanju, nametanju gotovih rješenja umjesto rasprave, manipulaciji, indiferentnosti i pokazivanju nadmoći umjesto jednakosti.

Da bi dijalog bio plodan on mora počivati na temeljima iskrenosti koja teži istini, povjerenja koje prihvaća osobu takva kakva jest, dobronamjernosti koja teži dobru drugoga i poniznosti koja je najveći oblik hrabrosti i temelj svih kreposti obzirom da priznaje ograničenost osobnosti i mogućnost pogreške. Polemika je najveći stupanj dijaloga u kojem su sugovornici jednakih kompetencija, posjeduju disciplinu logičkog mišljenja i maksimalnu toleranciju, te izbjegavaju sofizme, vrijeđanje sugovornika, obmanjivanje i zamjenu relativne tvrdnje apsolutnom odnosno zaključaka „svi se slažu“. Dijalog mora biti mjesto suosjećajnog, opraštajućeg i demokratskog ponašanja. Ponašanja u kojem suosjećamo s drugima, empatični smo a ne kruti, hladni i egoistično bezosjećajni. Takav dijalog pretpostavlja brigu za sebe i druge, u kojem smo velikodušni, tolerantni, opraštamo i ne osuđujemo, jer osuđivati znači ne razumijeti. U dijaloškim odnosima, za razliku od parazitskih i fiksiranih, sugovornici su ravnopravni, govore, slušaju, kritiziraju i primaju kritike, donose rješenja i slijede tuđa, kreativni su, vode i daju se voditi. Dijaloški odnosi su baza svakog sporazumijevanja, udruživanja i usklađivanja. I zato je potrebno prije svega spoznati sebe.

 

Davorka Bošnjak je dugogodišnja managerica za odnose s javnošću i organizatorica korporativnih događaja i političkih kampanji, koja je napravila zaokret u karijeri te se posvetila psihološkom i duhovnom savjetovanju osoba koje žele razriješiti poslovne i partnerske krize te ostvariti uspješnije odnose i razviti svoje potencijale.

 

Kontakt za savjetovanje: savjetovanje.kodzivota@gmail.com.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, razgovor, društvo, duhovna snaga, dijalog, davorka bošnjak