Komentari

OSOBA TJEDNA : Ivan Turudić donio hrabru odluku usred nezapamćenog pritiska Vlade

Sasvim zasluženo mogao je to biti nj.e. Visoki Izvor, ali ipak radije biramo po dobru nego po zlu.

Piše: Ivan Klarić


Ne bojimo se, nemamo se čega bojati već jednostavno smatramo da nema potrebe reagirati na jedan kukavički i bijedan napad “visokog izvora iz Vlade” koji se skriva iza medija i nema se obraza ni predstaviti, žestoko je preko Večernjeg lista poručio Ivan Turudić i dodao da "oni ruše ustavnopravni poredak i tome svjedočimo možda ne dnevno, ali gotovo svakoga tjedna."

Slučaj Josipa Perkovića, odnosno njegova (ne)izručenja Njemačkoj, proteklog je tjedna ponovno bio tema broj jedan u zemlji.

 

Nakon što je izvanrspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu na čelu sa sucem Ivanom Turudićem donijelo, zasad nepravomoćnu, odluku da se bivšeg čelnika jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi ipak izruči Njemačkoj zbog sumnji da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića, nastala je prava pomutnja u redovima vladajućih. Tako je "neimenovani visoki izvor iz Vlade" putem Jutarnjeg lista odaslao poprilično žestoke poruke u kojima su se koristili izrazi kao "državni udar pištoljem na vodu".

 

Nesumnjivo, bio je to izraz nezadovoljstva odlukom suca Turudića i samo dokaz da je Vladi ili nekome u Vladi žestoko stalo da do Perkovićeva izručenja ne dođe. Nažalost, nije to bio prvi, a ni zadnji, pritisak vladajućih na sudstvo i na suca Ivana Turudića. No, Turudić se nije dao smesti i donio je odluku da Perković ipak treba biti izručen. Kako će se cijela ta sapunica odvijati dalje, ostaje nam tek za vidjeti.

Ne bojimo se, nemamo se čega bojati već jednostavno smatramo da nema potrebe reagirati na jedan kukavički i bijedan napad “visokog izvora iz Vlade” koji se skriva iza medija i nema se obraza ni predstaviti, žestoko je preko Večernjeg lista poručio Ivan Turudić i dodao da "oni ruše ustavnopravni poredak i tome svjedočimo možda ne dnevno, ali gotovo svakoga tjedna."

Cijela priča oko Perkovića i njegova možebitnog izručenja pokazala je da Hrvatska i dalje ima problema s dječjim bolestima, kada je u pitanju održavanje načela trodiobe vlasti. Previše se izvršna vlast u slučaju Perković miješala u sudstvo, nerijetko prelazeći i granicu dobrog ukusa. Pritisak na Županijski sud u Zagrebu, kao i onaj u Velikoj Gorici koji je, zanimljivo, dan poslije teksta u Jutarnjem listu donio odluku da se Zdravka Mustača ne izruči Njemačkoj, je nedopustiv.

 

To se ne bi smjelo događati u zemlji članici Europske unije, u kojoj se svi, od predsjednika, premijera pa do predsjednika Sabora, stalno pozivaju na vladavinu prava. Koliko god se nekome ne sviđale neke sudske odluke, u njihovu neovisnost i stručnost ipak ne bi trebali zadirati. Propitivati neke sudske odluke na zakonodavnoj razini da, ali obračunavati se sa sucima jer su donijeli odluku koja se nekome ne sviđa, nikako ne. Ni javno ni tajno.

 

..........

 

..........

 



Anto Nobilo je od preuzimanja zastupanja Josipa Perkovića, a potom i Zdravka Mustača, ponovno u središtu pozornosti javnosti. Iako je u samo nekoliko dana doživio neuspjeh, a potom i uspjeh, ne sumnjamo da će učiniti sve da iz obiju pravosudnih bitki izađe kao pobjednik. Odvjetnik koji ne odustaje dok ne pobijedi najbolji je izbor za Josipa Perkovića, a i Zdravka Mustača, iako i dalje ostaje dojam da najbolje poteze zapravo poduzima izvan sudnic. Kako god završila ova pravosudna sapunica, Nobilo je još jednom dokazao da je jedan od najboljih odvjetnika u zemlji. Ma što god tko mislio o tome.

 

"Visoki izvor iz Vlade" u dva je navrata izvršio nezapamćen pritisak na pravosuđe i to je učinio skrivajući se. Iako Puhovski i Gjenero za PolitikaPlus tvrde da je taj "visoki izvor" vjerojatno sam premijer Zoran Milanović, neki upiru prstom u ministra pravosuđa Orsata Miljenića. No mi imamo puno pravo upirati prstom u samog premijera, dokle god on ni ne razmišlja da se ogradi od takvog ponašanja. Prva izjava je mogla bit nepromišljenost, druga pokazuje opasan nedostatak samookontrole. Sjedeći put kad se bude obračunavao sa sucima i pravosuđem, trebao bi biti barem biti toliko hrabar pa iza svojih izjava stati pod punim imenom i prezimenom.

 

Suci, na čelu s Ivanom Turudićem, su u slučaju Perković bili izloženi nezapamćenom pritisku vladajućih i jednog dijela medija. No, nisu se dali smesti i donijeli su odluku da Perković treba biti izručen Njemačkoj. Za nepokolebljivost i ignoriranje pritisaka vladajućih zaslužuju sve pohvale, kao i za promptnu reakciju iz Vrhovnog suda. Loš utisak u javnosti ostavile su ipak dvije potpuno suprotstavljene odluke unutra dva dana, u dva barem na prvi pogled jednaka predmeta, donesene usred nezapamćenog javnog pritiska na pravosuđe iz samog epicentra izvršne vlasti.




 

 

 

 



A upravo je to činio "neimenovani visoki izvor iz Vlade" koji se brutalno, ali opet kukavički, obračunavao sa sudstvom i sucem Turudićem. Kada je u obranu profesije stao predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, isti taj izvor se, opet preko Jutarnjeg lista, žestoko obračunao i s njim.

 

- Prava je sprdačina da predsjednik Vrhovnog suda polemizira sa šaljivim komentarom anonimnog Vladina izvora. Hrvatinova reakcija govori o izostanku smisla za satiru, poručio je izvor iz Vlade. Da nije tragično bilo bi smiješno.

 

Raditi pritisak na sudstvo i to skrivajući se iz "visokog izvora", i koristeći ovakav rječnik je skandal sam po sebi. Nešto što je nezamislivo za ozbiljnu Vladu u ozbiljnoj državi. No, očito je, to aktualnu vladajuću elitu ne brine. Njima je, očito je nakon svega, da Perković ne bude izručen Njemačkoj i u bitki protiv sudaca koji misle drugačije ne biraju sredstva.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

pravosuđe, anto novilo, zoran milanović, ivan turudić