Hrvatska

PROBLEMI: Hrvatska postaje sve starija, ali građani nemaju osjećaja prema staračkoj populaciji

Lani je u državne domove i druge pravne osobe bilo smješteno 17.536 osoba.

FOTO: Ivan Hrstić
Piše: PolitikaPlus

Statistički podaci govore da po starenju stanovništva Hrvatska slijedi trendove visokorazvijenih europskih zemlja u kojima je sve više staračke populacije, ali proporcionalno s tim brojkama ne raste i svijest o mogućnostima udomiteljstva koje, uz empatiju i humanost za stare i nemoćne, u kriznim vremenima može biti i izvor prihoda za obitelji čiji su članovi bez posla, a imaju odgovarajući stambeni prostor.

Primjerice, udomiteljska obitelj koja se odlučiti skrbiti o dvoje starijih pokretnih osoba mjesečno, što kroz naknadu za udomiteljstvo, što za potrebe korisnika dobije oko 4.200 kuna.

U udomiteljske obitelji smještaju se odrasle osobe koje se ne mogu brinuti o sebi, najčešće starije i nemoćne osobe, osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem i psihički bolesne osobe

U udomiteljske obitelji smještaju se odrasle osobe koje se ne mogu brinuti o sebi, najčešće starije i nemoćne osobe, osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem i psihički bolesne osobe. Odluku o tome donosi nadležni Centar za socijalnu skrb, rekla je Hini voditeljica Službe za stare i nemoćne u Ministarstvu socijalne politike i mladih Marija Penava Šimac.

Nejednaka rasprostranjenost udomiteljskih obitelji po županijama

Po podacima Ministarstva, u Hrvatskoj je krajem prošle godine bilo registrirano 844 udomiteljskih obitelji koje su mogle smjestiti 2601 korisnika, ali smješteno ih je bilo 2019, što znači da je ostalo slobodnih mjesta.

Po tim podacima ispada da udomiteljskih smještaja ima više nego zahtjeva, ali stvarnost je drugačija zbog nejednake rasprostranjenosti udomiteljskih obitelji.

U nekim sredinama ima više mjesta negoli korisnika, u drugima gotovo da nema udomitelja, a staračkih domaćinstava o kojima nema tko skrbiti je sve više, kao npr. u Lici, kaže Penava Šimac.

Najmanje, po dvije udomiteljske obitelji ima u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji, u Dubrovačko-neretvanskoj ih je tri, Ličko-senjskoj četiri, Šibensko-kninskoj pet, dok ih je najviše u Zagrebačkoj 97, zatim slijede Osječko-baranjska s 94, Bjelovarsko-bilogorska s 87, Sisačko-moslavačka s 80 i Koprivničko-križevačka s 83 obitelji.

Centar za socijalnu skrb Grada Zagreba ima 20 udomiteljskih obitelji za 64 starije i nemoćne osobe, a krajem prošle godine udomljavali su ih 52, što znači da je i u Zagrebu bilo 12 slobodnih mjesta.

Penava-Šimac kaže da se ti podaci mogu tumačiti i time da se obitelji u Primorju, Istri i Dalmaciji više bave turizmom, odnosno iznajmljivanjima, dok je kontinentalna Hrvatska razvila udomiteljstvo.

Po podacima Ministarstva, u Hrvatskoj je krajem prošle godine bilo registrirano 844 udomiteljskih obitelji koje su mogle smjestiti 2601 korisnika, ali smješteno ih je bilo 2019, što znači da je ostalo slobodnih mjesta

Udomiteljstvo u Hrvatskoj je izvaninstitucijski oblik skrbi koji starijim i nemoćnim osobama osigurava skrb u manjim smještajnim jedinicama koje funkcioniraju po načelu obitelji.

Udomiteljsku obitelj čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu. U udomiteljskoj obitelji mogu biti smještene najviše četiri starije i nemoćne osobe.

Dozvolu za udomiteljstvo izdaje nadležni Centar za socijalnu skrb, koji također obavlja nadzor nad udomiteljima i vodi evidenciju o registru udomiteljskih obitelji i smještenih korisnika.

Hrvatsku je teško uspoređivati s dugim europskim zemljama

Cijena smještaja za starije i nemoćne osobe ovisi o zdravstvenom stanju korisnika - za pokretne korisnike iznosi 1.800 kuna, za polupokretne 2.000 kuna, a za nepokretne 2.400 kuna.

Uz to, navodi Penava Šimac, udomitelj ostvaruje naknadu koja se utvrđuje temeljem osnovice od 500 kuna i ovisi o broju korisnika i njihovom fizičkom i psihičkom stanju.

Svaki korisnik čija primanja ne pokrivaju potrebe, a uglavnom je takvih najviše, ima pravo na 100 kuna naknade za osobne potrebe.

Penava Šimac naglašava da je Hrvatsku po broju korisnika i udomitelja teško uspoređivati s ostalim europskim zemljama jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti koje ovise o tradiciji, životnom standardu i svijesti društva.

U Europi je trend razvijanja što više usluga kako bi starije stanovništvo i oni koji su polupokretni što duže, uz pomoć službi i institucija, ostali u svojim domovima.

U Hrvatskoj mnogi domovi za starije i nemoćne imaju gerontološke odjele namijenjene starijoj populaciji, u okviru kojih su organizirane mnoge usluge, a najrazvijenija je i najčešća dostava obroka.

Cijena smještaja za starije i nemoćne osobe ovisi o zdravstvenom stanju korisnika - za pokretne korisnike iznosi 1.800 kuna, za polupokretne 2.000 kuna, a za nepokretne 2.400 kuna

Lani je u državne domove i druge pravne osobe bilo smješteno 17.536 osoba, što je 2,31 posto od ukupne populacije, a to je stajalo 283,5 milijuna kuna.

U izvaninstitucionalnim ustanovama (obiteljskim domovima i udomiteljskim obiteljima) bilo je smješteno 5655 korisnika ili 0,75 posto ukupne populacije starijih, a na skrb o njima sveukupno je utrošeno 13,2 milijuna kuna, od čega za smještaj u udomiteljske obitelji oko pet milijuna.

Penava Šimac kaže da su dosad iskustava s udomiteljskim obiteljima bila pozitivna, te da nije zabilježen niti jedan slučaj zlouporabe ili neprimjerenog ponašanja prema korisnicima.

Slučajevi neprimjerenog ponašanja skrbnika, neadekvatnog smještaja ili nezadovoljstva korisnika koji su prošlih godina izašli u javnost, uglavnom su se odnosili na obiteljske domove u kojima može biti smješteno pet do 20 starijih i nemoćnih osoba.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

starački dom, udomiteljstvo, starost