Vanja Deželić

PAPIRNATA DEMOKRACIJA: Ako nema odgovornosti dobivamo onog Ivu Sanadera, ovog Zorana Milanovića...

Koliko bi ih ostalo da pozicijama garantiraju za sve što obećavaju?

Piše: Vanja Deželić

Viktor Janukovič osjetio je na najgrublji mogući način što se može dogoditi kada prevarite birače, ponašate se neodgovorno i izdate kompletni izborni program koji vas je postavio na vlast. Nije usamljen, političari diljem svijeta izigravaju demokraciju desetljećima i to im prolazi - zato što se politička odgovornost najčešće veže uz onu moralnu.

Nikoga ne treba čuditi činjenica da je premijer Zoran Milanović u trenucima kada treba raspravljati o proračunu otišao u nepotreban posjet Australiji i Novom Zelandu. On, bolje nego itko drugi, dokazuje koliko "papirnata" demokracija nema smisla

Samim time prava je rijetkost pronaći političara koji se odlučio otići s pozicije jer osjeća da je izdao svoje principe, svjetonazor, program i, naposljetku, građane koji su ga izabrali. Time se demokracija svodi isključivo na izbore i ništa više. Kada si izabran miran si do kraja mandata, a nakon toga što bude, bit će. Stvari zbog toga ne funkcioniraju baš najbolje i ukoliko milijuni građana u krvavim prosvjedima ne traže vaše odstupanje i dovođenje na vlast sumnjive i oportunističke oporbe, jedini izlaz bit će novi izbori. I tako u krug sve se ponavlja. Isti onaj, za birače, pogubni isti izostanak odgovornosti.

Da Viktor Janukovič nije vikao "Za europsku Ukrajinu!" i obećavao da će do kraja njegovog mandata biti otvoreni pregovori s Europskom unijom, ne bi dobio izbore. Kada je do kraja prevario birače, a varao ih je i lažima o rješavanju korupcije, nepotizma, spore birokracije, poštenijeg i efikasnijeg pravosuđa, višim standardom za sve građane, proeuropski dio Ukrajine je ustao - doslovno. Onaj proruski sramežljivo je sve to promatrao jer nisu mislili ulaziti u sukobe zbog čovjeka koji ih je prevario.

No nepotrebno je i besmisleno ulaziti u analizu toliko kompliciranih problema kao što su ukrajinski. Imamo i mi svoje probleme. Birače u Hrvatskoj varaju na izborima, bilo parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim, više od dva desetljeća. I nikome ništa. Posebno je pritom upečatljiva vladavina Ive Sanadera, koji je osvojio vlast prevarom izrečenom na splitskoj rivi, a potom i u kampanji na izborima 2007., kada je obećao borbu protiv korupcije, ulazak u EU do kraja mandata i općenito bolji život svakom Hrvatu. Da nije sam odstupio, zasigurno ga nitko do kraja mandata ne bi tjerao, takav je hrvatski mentalitet.

Čekali bismo izbore, kaznili ga preko glasačkih kutija i potom bi do eventualnog privođenja pred 'lice pravde' provodio vrijeme u oporbi, kao što to trenutno rade njegovi aktualni kolege koji su "bojali" tunele, posuđivali milijarde, propustili napraviti reforme pravosuđa, obrazovanja, zdravstva i svega što se reformirati moglo, a ne valja desetljećima... Nikada im zbog neuspjeha nije palo napamet maknuti se, ne osjećaju sram i uživaju na plaći koju nikako ne zaslužuju.

 

Stoga nikoga ne treba čuditi činjenica da srama nema ni aktualni premijer Zoran Milanović. U trenucima kada treba raspravljati o proračunu otišao je u nepotreban posjet Australiji i Novom Zelandu. On, bolje nego itko drugi, dokazuje koliko "papirnata" demokracija nema smisla. Izabran je, tu je gdje jest i na tome završava cijela priča. Ne osjeća da sve ono rečeno u kampanji ikada mora ispuniti. Kako bi onda isto osjećali njegovi ministri? Zašto bi Branko Grčić mukotrpno radio za naš boljitak ako zna da premijera i prve potpredsjednice nema u zemlji? Zašto bi se trudio kada bez pardona, hladnokrvno, za pad BDP-a može okriviti poduzetnike? Zna, baš kao i njegov nadređeni, da odgovornost ne postoji i zašto bi se ponašao drugačije? Odradit će, kao i kolege, mandat do kraja pa što bude, bit će.

Zašto bi Branko Grčić mukotrpno radio za naš boljitak ako zna da premijera i prve potpredsjednice nema u zemlji? Zašto bi se trudio kada bez pardona, hladnokrvno, za pad BDP-a može okriviti poduzetnike? Zna, baš kao i njegov nadređeni, da odgovornost ne postoji i zašto bi se ponašao drugačije?

Kada bi situacija bila nešto drugačija onda ne bismo Milanovićevu vlast nazivali lažnim socijaldemokratima i možda bismo dočekali ono zbog čega smo ih i odabrali - da budu drugačiji od prethodnika. Da je biračko tijelo željelo ono što imamo trenutno, ostavilo bi HDZ na vlasti. No nitko u vladajućoj koaliciji nikako da shvati tu činjenicu. Zapravo, sigurno ju shvaćaju, ali tko ih može kazniti za izdaju rečenog u kampanji? Nitko. Hrvatski narod sigurno neće mijenjati vlast na ulici.

 

Stoga, možemo samo utopistički zamišljati kako bi izgledala demokratski izabrana vlast, vlast koja shvaća da je tamo gdje jest isključivo zahvaljujući volji naroda. Zamislimo svijet u kojemu bi svaki pobjednik izbora garantirao svojim imenom, statusom i pozicijom da će u roku koji sam navede tijekom predizborne kampanje ispuniti što je naumio. Tada ne bismo imali obećanja, imali bismo garanciju, konkretan plan, program koji će zaživjeti. Izbjegle bi se podjele, svjetonazorske bitke, socijalni nemiri i sukobi na svim razinama. Uostalom, u takvom uređenju mnoga politička lica ne bismo ni gledali jer se mnogi od njih ne bi usudili baviti "poslom" kojim se sada (ne) bave.

 

A premijeru ne bi palo napamet da u trenucima kada se raspravlja o najbitnijim pitanjima u zemlji odvede obitelj na skijanje, a potom i u razgledavanje lokacija na kojima su snimljeni nastavci Gospodara prstenova i Hobita. Ne, on bi bio ovdje i razbijao glavu kako ispuniti obećano i tako sačuva ime, status i poziciju koju je dobio.

Ali to je samo utopija... Stvarnost je drugačija, stvarnost je Ukrajina, stvarnost je stanje u Hrvatskom saboru, gdje i neradnici primaju plaću, a nikome nije palo napamet kazniti ih zbog tog nerada pune 24 godine. Tko bi im zamjerio, pa i premijer izbjegava rad i odgovornost. Da kažnjava njih morao bi kazniti i sebe.

 

To ne dolazi u obzir jer kako bi na taj način ikada besplatno vidio gdje je to filmski Frodo svojevoljno nosio prsten i odgovorno opravdao dobiveno povjerenje?

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

izbori, odgovornost, demokracija